Kada je u Srbiji proglašeno vanredno stanje, moja firma poslala je sve radnike čije radno mesto to dozvoljava da rade od kuće.
Kako mi je mozak praktično programiran da u svemu traži najlepše i pozivno, prvo su mi pale na pamet dobre strane rada od kuće:
- Ne gubim dva sata dnevno u prevozu
- Mogu da spavam sat i po vremena duže
- Mogu da zapalim cigaretu dok radim kad god mi je volja
- Mogu da jedem kad god mi je volja, bez odlaganja...
- Mogu da radim u pidžami (veliki sam obožavalac pidžame :) )
I još mnogo toga.
Ipak, brzo sam primetila da sve te "olakšice" i nisu tako sjajne, da će mi se neke brzo obiti o glavu i da bi mi bilo bolje da što pre počnem da se ponašam kao da sam u kancelariji.
Zato sam sebi uvela sledeća pravila kojih ću se pridržavati sve dok traje rad od kuće:
1. Jedan doručak i jedan ručak
Već prvog dana na kraju smene pokupila sam gomilu sudova i praznih kesica grickalica sa komode pored radnog stola. To se produžilo i na naredne dane. Odjednom sam doručkovala dva puta, ručala jednom, a između imala bar nekoliko, naravno, katastrofalnih užina. Zamislila sam sebe sa vanrednih 20 kilograma viška do kraja vanrednog stanja. To je moralo da se preseče i odlučila sam da se vratim u normalu - doručkujem 15 minuta pre nego što uključim računar. Ručam kada se posao završi, a između mogu da dozvolim sebi samo jednu užinu (može i čokoladica, ne moram baš da idem u krajnost).
2. Cigarete stoje u drugoj sobi
To moje uživanje u osećaju da ne moram da čekam pauzu ili silazim tri sprata da bih zapalila cigaretu rezultiralo je u "jedenju" paklica. Do kraja smene, mogla je da ode i gotovo cela paklica cigareta.
Zato sam odlučila da cigaretesmestim na plakar u drugoj sobi na spratu, kako bih morala da se malo pomučim da dođem do njih, a to nije moguće svakog trenutka - stigao je mejl, onlajn konsultacije sa koleginicama, daj da završim ovo, daj da prvo uradim ono... I tako jedna cigareta čeka i po dva i po do tri sata (za mene ogroman uspeh!). Važno je samo da mi nisu ispred nosa i nadohvat ruke.
3. Ustajanje bar nekoliko puta po nekoliko minuta
Regularni rad u firmi podrazumeva i kratku šetnju nekoliko puta u toku smene - skokni do drugog sektora na konsultacije, sastanak, a retki odlazak na cigaretu zahteva silazak niz stepenice nekoliko spratova i izlazak napolje. Kod kuće sve može da se obavi bez pomeranja s mesta, što je moja kičma osetila već nakon nekoliko dana.
Zato je pravilo do daljeg - cigareta na terasi, i to stojeći. Takođe, telefonske pozive obavljam šetajući bar kroz sobu. Verujte, razlika se vidi prvog dana.
4. Istezanje na lopti
Kad smo kod kičme, moram da naglasim koliko mojim leđima nedostaje kancelarijska fotelja. Zato na sredini radnog vremena i nakon smene od sada odvajam 5 minuta za istezanje na pilates lopti.
5. Još vežbanja
Istezanje na lopti mi toliko prija da sam odlučila da ispratim one sličice vežbi koje su na njoj naslikane i uvedem taj mali trening od oko 30 minuta. Ovo nam svima treba s obzirom na policijski čas i samouzolaciju zbog kojih se ne krećemo dovoljno.
6. Pidžama s razlogom služi samo za spavanje
Iako je u početku delovalo kao ostvarenje jednog malenog sna, pidžama s razlogom služi samo za spavanje. Nakon što u njoj provedete celu smenu, krećete se po kući i jedete, ona je samo za pranje. Bar ja nemam toliko pidžama koliko je potrebno da se u njima svakog dana i radi i spava, pa sam joj brzo vratila prvobitnu primenu - samo za noćni san.
Za sada je pravila samo 6, a ako uočim još neku lošu naviku koja se ušunjala dok radim od kuće, moraće brzo da se iskoreni. Do tada, molim se da se sve ovo brzo završi i da se svi vratimo normalnim životima i kancelarijama!
Odjednom sam videla sebe sa vanrednih 20 kilograma viška do kraja vanredne situacije