Dok neke biljke iz bašte završavaju u kanti za otpatke, druge prolazimo na pijaci bez mnogo razmišljanja. Ipak, među njima se kriju namirnice i samonikle biljke koje sadrže vitamin K, kalcijum, magnezijum i druge hranljive materije važne za očuvanje kostiju.
O zdravlju kostiju najčešće razmišljamo tek kada se pojave prvi problemi, ali njihovo očuvanje počinje mnogo ranije. Pored fizičke aktivnosti i dovoljnog unosa kalcijuma i vitamina D, značajnu ulogu imaju i drugi nutrijenti, među kojima su vitamin K i magnezijum.
Vitamin K učestvuje u stvaranju proteina koji imaju ulogu u metabolizmu kostiju, dok je magnezijum važan za normalno funkcionisanje koštanog tkiva. Istraživanja ukazuju na povezanost dovoljnog unosa magnezijuma sa boljom mineralnom gustinom kostiju, mada se ne može reći da jedan pojedinačni nutrijent sprečava osteoporozu.
Zato vredi obratiti pažnju i na neke biljke koje često nepravedno zanemarujemo.
1. Blitva – mnogo više od običnog priloga
Blitva je jedna od namirnica koju mnogi ne koriste dovoljno često, iako je veoma bogata pojedinim mikronutrijentima.
Jedna šolja kuvane blitve sadrži značajnu količinu vitamina K, kao i magnezijuma, a upravo su oba nutrijenta važna za normalno funkcionisanje organizma i zdravlje kostiju. Cleveland Clinic navodi da jedna šolja kuvane blitve sadrži oko 572 mikrograma vitamina K i 150 miligrama magnezijuma.
Vitamin K je posebno zanimljiv jer učestvuje u stvaranju proteina koji su povezani sa metabolizmom kostiju. Međutim, stručnjaci naglašavaju da je za zdrave kosti važan celokupan način ishrane, a ne jedna namirnica.
Zato blitvu možete češće stavljati na jelovnik – kuvanu, kratko proprženu, u pitama, čorbama ili kao prilog.
2. Kopriva – „korov“ koji krije mnogo minerala
Koprivu mnogi pokušavaju da uklone iz dvorišta čim je ugledaju, ali ova biljka je vekovima korišćena i kao hrana.
Savremene analize potvrđuju da listovi koprive sadrže brojne minerale, među kojima su kalcijum i magnezijum, ali i vitamin K. Jedan pregled nutritivnog sastava navodi da kopriva može biti značajan izvor kalcijuma, dok druga istraživanja potvrđuju bogatstvo listova različitim mineralima.
To je važno jer je kalcijum osnovna strukturna komponenta kostiju, dok magnezijum učestvuje u procesima važnim za njihovo održavanje.
Kopriva se tradicionalno koristi kao povrće, najčešće nakon termičke obrade. **Ne treba je jesti sirovu**, jer sitne dlačice na listovima i stabljici mogu izazvati peckanje i iritaciju.
3. Rastavić – biljka poznata po silicijumu
Rastavić, poznat i kao preslica, jedna je od biljaka koja se u tradicionalnoj upotrebi često povezuje sa mineralima i silicijumom.
Silicijum se prirodno nalazi u rastaviću, zbog čega se ovoj biljci dugo pripisivala uloga u održavanju vezivnog i koštanog tkiva.
Ipak, ovde treba napraviti važnu razliku između tradicionalne upotrebe i dokaza iz savremene medicine. Evropska agencija za lekove navodi da se preparati od rastavića tradicionalno koriste kod određenih tegoba urinarnog sistema i za površinske rane, ali istovremeno naglašava da nema dovoljno kliničkih dokaza za mnoge druge zdravstvene tvrdnje.
Zbog toga rastavić ne treba predstavljati kao lek za „obnavljanje kostiju“, već kao biljku zanimljivog i bogatog mineralnog sastava koja može doneti brojne benefite organizmu.
Dakle, rastavić se ne jede kao klasična hrana jer je žilav i sirov je otrovan ili težak za probavu, ali se koristi u obliku čaja, tinktura i ekstrakata. Neke vrste rastavića sadrže toksine i enzime koji mogu biti štetni, pa se konzumira isključivo prerađen i u malim količinama.
4. Gavez – biljka koju su nekada zvali „biljkom za kosti“
Njegova upotreba u narodnoj medicini vekovima je bila povezana sa povredama, uganućima i prelomima, zbog čega je u engleskom jeziku dobio nadimak „knitbone“.
Postoje i klinička istraživanja koja su ispitivala spoljašnju primenu preparata od gaveza, uglavnom kod bolova, uganuća i drugih problema mišićno-koštanog sistema. Rezultati pojedinih studija ukazivali su na smanjenje bola i otoka, ali to nije isto što i dokaz da gavez ubrzava srastanje slomljene kosti.
Ovde je, međutim, potreban poseban oprez - gavez se ne jede! Ova biljka sadrži opasne supstance koje mogu teško da oštete jetru.
Njegov koren može sadržati pirolizidinske alkaloide koji imaju hepatotoksično dejstvo. Evropska agencija za lekove zbog toga ograničava upotrebu preparata od gaveza i navodi posebne bezbednosne uslove za spoljašnju primenu.
Drugim rečima, gavez nije biljka koju treba samostalno kuvati kao čaj ili dodavati hrani u nadi da će ojačati kosti, već se koristi kao sastojak za kreme protiv bolova i otoka.
Nije dovoljno samo jesti „biljke za kosti“
Iako blitva, kopriva i druge namirnice biljnog porekla mogu doprineti unosu važnih mikronutrijenata, nijedna biljka sama ne može da zameni kompletan pristup zdravlju kostiju.
Kalcijum, vitamin D, dovoljan unos proteina, magnezijum, vitamin K, redovna fizička aktivnost i održavanje zdrave telesne mase deo su šire slike. Noviji pregled literature o hranljivim materijama za zdravlje kostiju posebno ističe kalcijum i vitamin D kao najbolje proučene, dok su dokazi za suplementaciju vitaminom K i magnezijumom složeniji i zavise od okolnosti.
Posebno oprezno sa „lekovitim“ biljkama iz dvorišta
Činjenica da neka biljka raste u prirodi ne znači automatski da je bezbedna za svakoga.
To naročito važi za rastavić i gavez, kod kojih postoje jasna ograničenja u pogledu upotrebe. Takođe, osobe koje uzimaju lekove treba da budu oprezne sa većim količinama biljaka bogatih vitaminom K, jer vitamin K može uticati na dejstvo određenih lekova za razređivanje krvi.