Roza Parks je najbolji dokaz da najmanji potez otpora može da promeni svet. Sve je počelo 1. decembra 1955. godine kada se ova dama iz Montgomerija vraćala s posla iz jedne robne kuće.
Ušla je u klasični južnjački autobus onoga vremena koji je bio podeljen na mesta rezervisana za belce i ona za Afroamerikance. Kada su se sva mesta za belce popunila, vozač autobusa po imenu Džejms F. Blejk je naredio 32-godišnjoj Rozi da ustane i ustupi svoje mesto. Ali ona je to odbila.
"Ne smeš da osećaš strah zbog stvari koje činiš kada znaš da si u pravu", tvrdila je.
Zbog građanskog čina neposlušnosti odmah je pozvana policija, a Roza Parks je uhapšena i optužena za kršenje segregacijskih zakona.
Iza večitog osmeha krije se tužna porodična priča: Slavna pevačica ne želi da se ovo sazna! (FOTO)
![Foto: Profimedia](http://stil.kurir.rs/slika-850x556/hapsenje-roze-parks-1486387262-108359.jpg)
Ikona bez posla
Rozino suđenje dovelo je do bojkota autobuskog saobraćaja u Montgomeriju, kao i do jednog od najmasovnijih pokreta protiv rasne segregacije na čelu s Martinom Luterom Kingom Džuniorom.
"Nisam ni znala da pišem istoriju. Bilo mi je jednostavno dosta odustajanja", ovim rečima je Roza Parks kasnije objasnila svoje porive za slavni čin.
U sred Drugog svetskog rata bila optužena za kolaboraciju: Kako je Čerčil pomogao Koko Šanel! (FOTO)
![Foto: Profimedia](http://stil.kurir.rs/slika-850x556/roza-parks-1486387329-108361.jpg)
Iako je ćerka stolara i učiteljice postala američka ikona, to nije bio kraj njenim problemima. Medijska izloženost pretvorila ju je u laku metu, pa je ubrzo dobila otkaz i bila prisiljena da se preseli sa suprugom i krene ispočetka.
Tiha moć
Neko vreme je radila kao domaćica u jednom hotelu za Afroamerikance, a više godina radila je i kao krojačica. Afroamerički kongresmen Džon Konuers zaposlio ju je u svojoj kancelariji 1965. godine gde je radila u administraciji sve do penzije 1988. godine.
Nakon toga se najviše bavila dobrotvornim radom za svoj Institut Roza i Rejmond za samozapošljavanje koji je pokrenula u sećanje na svog supruga, a izdala je i memoare "Tiha moć" i autobiografiju "Moja priča".
Da je Roza imala značajni uticaj na svet, dokazala je njena sahrana 2005. godine na kojoj se pojavio veliki broj zvaničnika i drugih gostiju. Sahrana se prenosila na televiziji, a govori su trajali čak sedam sati.
"Želim da budem zapamćena kao osoba koja je želela da bude slobodna... kako bi i drugi bili slobodni", izjavila je svojevremeno Roza.