Uglavnom bude postavljeno šaljivim tonom. No, može biti i bolno, ako su roditelji u svađi, a dete u strahu. A, takvih je mnogo.
Iako se razvod ubraja u jedno od najstresnijih iskustava za bivše supružnike i njihovo potomstvo, prema zvaničnim podacima, u BiH propadne svaki deseti brak.
Od 1 000 "u dobru i zlu", čak stotinu ne uspe. No, to nisu konačne brojke. Netradicionalne zajednice, takođe, vrlo često završavaju neslavno.
Narod kaže "bolje dobar razvod nego loš brak". Ali, šta kada imamo "loš brak" i "loš razvod"? Čak i roditelje spremne da javno "pucaju" jedni na druge, iako će neupitno "okrznuti" svoju decu?
Tekstovi u toj nijansi žute boje gotovo su medijska svakodnevica. Treba li naglašavati da su najčitaniji? Kolateralna šteta uglavnom su deca.
Novinarka Milkica Milojević, sa višedecenijskim iskustvom, kaže da su naši ljudi jednostavno takvi – ako osete nemoć pred institucijama, pre će otići na televiziju, nego u Strasbourg. Čak i kada takav korak suštinski ništa neće promeniti.
"Odgovornost je na medijskim radnicima. Oni moraju prepoznati najbolji interes deteta, i dati mu prednost u odnosu na javni interes.
Nažalost, roditelji vrlo često nisu svesni da gurajući dete pred kamere ne postupaju ispravno. Govorim o disfunkcionalnim porodicama", objašnjava Milojević.
Naglašava da deo odgovornosti, svakako, pripada institucijama, koje uglavnom rade efikasno tek kada su pod pritiskom javnosti.
(Stil.kurir.rs/Lolamagazin)
Koliko god zvučalo suludo, svi smo mi nekada čuli to pitanje. Ili barem većina nas jeste.