Iako je najpoznatija po svojim romanima, posebno po romanu "Gospođa Dolovej" (1925.) i "Svetioniku" (1927.), Virdžinija je napisala niz eseja o teoriji umetnosti, istoriji književnosti i feminizmu.
Otac Virdžinije Vulf, ser Lesli Stiven, bio je čuveni profesor s Oksforda, istoričar i autor, a njena majka Džulija medicinska sestra koja je posedovala veliku lepotu i ugled.
Kao devojčica s devet godina Virdžinija pokreće porodične novine, Hajd Park Gejt Njuz, u kojima je dokumentovala duhovite anegdote svoje porodice. Dok su njena braća školovana na Kembridžu, Virdžinija je sa sestrom Vanesom obrazovana kod kuće što je smatrala velikom nepravdom.
Međutim, rane traume uništile su njeno bezbrižno detinjstvo i obeležile je zauvek. Kako je napisala u svojim memoarima. Virdžinija i njena sestra Vanesa bile su žrtve seksualnog zlostavljanja od strane svoje polubraće.
Takav nezdravi odnos učinio ju je nezainteresovanom za intimne odnose, a rani odlazak majke koja je preminula zbog reumatske groznice, gubitak polusestre, brata i oca samo su neke od niza tragedija s kojima je morala da se suoči mlada Virdžinija.
Teški udarci koji su je snašli ostavili su traga na njenu psihu i zasigurno bili povod za niz nervnih slomova zbog kojih je bila nekoliko puta hospitalizovana.
Tokom svoje karijere Virdžinija je redovno predavala na fakultetima i Univerzitetima, a do sredine četrdesetih, utemeljila se kao intelektualac, inovativan i uticajan pisac i pionir feminizma.
Osim saradnje s poznatim umetnicima i piscima tog vremena odlučila je da ih okupiti u Blumsberi grupi koja je zastupala filozofske ideje o vrednosti ljubavi i lepote kao najvažnije stvari u životu.
LJUBAV I LEPOTA KAO NAJVAŽNIJE VREDNOSTI U ŽIVOTU
Iako je imala mnogo udvarača Virdžinija se udaje u svojoj 30. godini, za pisca i društvenoga aktivista Leonarda Vulfa s kojima osniva Hogart Pres, nezavisnu aukcijsku kuću koja je objavljivala njihova dela, kao i dela drugih pisaca. Njihov brak trajao je 26 godina, a osim razumevanja i brige koju joj je pružao njen muž nedostajalo joj je najvažnije, ljubavi.
Kako bi ispunila prazninu Virdžinija ljubav traži u krugu svojih prijatelja, a kasnije u ženskim prijateljstvima.
Nakon njena prvenca slede "Noć i dan","Jakovljeva soba", "Gospođa Dolovej", "Svetionik","Talasi", kao i zbirke eseja i književnih kritika "Sopstvena soba" i "Tri gvineje".
U feminističkom eseju "Sopstvena soba" temeljenom na predavanjima koje je održavala na fakultetu za devojke navodi da "žena mora da ima sopstveni novac i sobu ako želi da piše fikciju”.
Veliki deo svog života Virdžinija Vulf posvetila je razmatranju položaja žene u viktorijanskom društvu. U njenim romanima žene su pripadnice srednjeg i višeg društvenog sloja, koje iako žive u harmoničnim odnosima-braku, zapravo su duboko neispunjene i usamljene zbog toga što im je dodeljena društvena uloga.
Njeno krhko psihičko stanje, depresija i početak Drugog svetskog rata na kraju su je dovele do samoubistva.
Jednog aprilskog jutra napisala je oproštajno pismo svom mužu u kojem je navela „Ne mislim da su dvoje ljudi mogli biti srećniji nego što smo to bili mi“.
Virdžinija Vulfnapunila je džepove svog kaputa kamenjem i skočila u reku, tada je imala 59 godina.
Adelin Virdžinija Vulf je pisac i osnivač feminističke književne kritike, rođena je na današnji dan 1882. godine u Londonu