Dobro se zamislite

Neko vas je SLAGAO da volimo UKUS ĐONA: Postoje najmanje tri razloga zašto je teško biti ŽENA u SRBIJI!

Zbog čega se u našoj sredini govori čovek i žena, kad se ljudi dele na muškarce i žene? Šta, žena nije čovek?

Lifestyle
11:56h Autor:
Neko vas je SLAGAO da volimo UKUS ĐONA: Postoje najmanje tri razloga zašto je teško biti ŽENA u SRBIJI!
Foto: Shutterstock

U septembru ove godine dobiću svoje prvo dete. Devojčicu. Što je trenutak kada će konačno nežne udarce u mom stomaku zameniti mlataranje ručicama u krevecu i kada ću umesto očaranog posmatranja snimaka ultrazvučnih pregleda satima zaljubljeno gledati nosić i oči moje ćerke, sve je više briga.

Kažu mi da je to prirodno. Normalno je što tokom prve trudnoće brinem hoću li se snaći pri dojenju, menjanju pelena i hoću li umeti da se nosim s naglim skokovima temperature, ojedima i prehladama. Ono što nije normalno jeste to što sam, nakon što sam joj saopštila pol bebe, kao reakciju od jedne starije žene dobila odgovor: "A šta ćeš". Ono što nije normalno jeste što se gotovo svakog dana zapitam na kakav to svet donosim žensko dete.

Ono što nije i ne bi smelo da mi bude na umu u ovom trenutku jesu sva užasna iskustva koja sam u životu imala isključivo zbog toga što sam žena i, još gore, zastrašujuće priče i omalovažavajuća tuđa iskustva o kojima svakog dana čitamo.

1. "Ti si, ćerko, tatin sin, na sudbinu se ne žalim"

Moj otac ima sina. Zajedno gledaju fudbal, piju pivo i imaju tipičan odnos otac - muško dete. Ipak, otkad znam za sebe, on me od milošte naziva - sinom. Jer ljubav i ponos za koje znam da su beskrajni jednostavno ne mogu da stanu u nimalo eufoničnu, nimalo posebnu i ni najmanje obojenu dičenjem, reč "ćerka". Potrebna je, iako kraća, daleko snažnija reč. Tatin sin "očistio" godinu u roku. Tatin sin je odličan u svom poslu. Tatin sin je u drugom stanju. Kad je najsrećniji i najponosniji, ja sam sin.

I tako je u hiljadama porodica u našoj zemlji, što je uzelo maha u toj meri da više niko u tome ne vidi ništa neobično.

Naravno, konotacija reči "ćerka" nije komplikovana samo u Srbiji. Je li ona pozitivna ili negativna? Nosi li sa sobom ponos ili stid? Veličanje ili omalovažavanje? Ova i slična pitanja postavljaju se širom sveta, pa je tako jedna od čestih tema na sajtu Quora zbog čega očevi svoje sinove zovu "sine", dok se ćerkama obraćaju imenom ili nadimkom. Ipak, jeste li čuli da neki nebalkanski narod odaje priznanje ili pokazuje ljubav prema svom ženskom detetu nazivajući ga - sinom? Jeste li čuli da je izjednačavanje s muškarcem još negde kompliment koji se devojčicama daje od malih nogu?

I kako smo došli do toga da je to kompliment? Šta o nama govori to što nam je to postalo normalno?

2. "Pre nego za milost zamolim, svuci me. Po svakoj suzi tuci me. K'o dete kazni me, k'o ženu spasi me."

Bila sam sedmi razred kada me je jedan vršnjak pribio uza zid i ispipao gde god mu je ruka pala. Kad sam uspela da se otrgnem, udarila sam ga u rame da bih ga odgurnula i tako pobegla i munjevito sam dobila - šamar. Zatim je, jednako džentlmenski, pljunuo ispred mene i rekao: "Muzaro jedna, ti ćeš mene da udaraš". I to je samo jedno od, najblaže rečeno, neprijatnih iskustava koje sam doživljavala još otkako je telo tek počelo da mi dobija karakteristike tela odrasle osobe ženskog pola.

Dobro bi bilo da sam usamljen slučaj ili makar jedan od retkih. Loše je što ne poznajem nijednu ženu kojoj nikad niko bez dozvole nije dodirnuo zadnjicu i grudi u školi, autobusu, u redu. Nijednu.

Istraživanje koje je 2017. sprovedeno u 50 škola širom Srbije pokazalo je da čak polovina učenika osmog razreda smatra da je seksualno uznemiravanje devojčica "šala i deo odrastanja". Ponoviću - deca misle da je šala i deo odrastanja kada dodiruju nekoga ko to ne želi. Ako vam od ovog podatka nije već dovoljno muka, dodaću da u to veruje više devojčica (69 odsto) nego dečaka (64 procenta ispitanih). Nalaze istraživanja koje je sprovela Sigurna kuća možete pogledati OVDE.

Kad smo već kod statistike, iako je reč o drugačijoj vrsti nasilja od one koja je u ovom slučaju tema, rezultati istraživanja IMAGES Srbija koje je objavljeno pre mesec dana pokazali su da petina muškaraca u Srbiji smatra da postoje situacije u kojima žene zaslužuju batine. Utvrđeno je, takođe, da je 60 odsto ispitanih mladića dodirivalo devojke bez njihove saglasnosti ili im dobacivalo seksualne komentare.

Bljutavi šlag na torti u ovoj problematici je argumentacija. Koliko ste puta u komentarima vesti u digitalnim medijima pročitali da je neka žena svojim oblačenjem "tražila silovanje"? Da se žene i tinejdžerke "oblače kao kurve, a kukaju kad ih neko pipka"? I gde je tačno ta granica koja razdvaja kurvu željnu silovanja i tuđih ruku na sebi od osobe ženskog pola kojoj je, eto, toplo? Postoji li neki propis o tome koliko suknja treba da bude kratka da bi se shvatila kao poziv za dodirivanje i silovanje, odnosno koliko dugačka da bi osoba koja je nosi zaslužila minimum poštovanja?

Znači li ovakva argumentacija da sledeći put kad pored mene prođe muškarac bez majice ili obučen u prekratak i preuzak šorts, imam svu slobodu ovog sveta da ga pogledam kao sočnu šniclu i dodirnem baš svaki deo njegovog tela koji mi privuče pažnju? Znači li to što nekim muškarcima uvek viri donji veš da nam na suptilan način poručuju da dugo nisu imali odnose i žele da im uradimo sve što nam padne na pamet?

3. "Jer kad hodamo po špici ja i kraj mene avion, svi se okreću za nama, ja to, buraz, je*em."

Koliko ste puta do sad čuli da su Srpkinje najlepše žene na svetu? Koliko ste se puta, po povratku iz Danske, Nemačke, Italije, pitali zbog čega tamošnje žene važe za lepotice kada su sve blede, ispijene, videli ste tek nekoliko njih koje plene izgledom?

Moraću da vas razočaram: istraživanje portala GirlsOnAMap u kojem je učestvovalo više od 60.000 ljudi iz 90 zemalja proglasilo je najlepšima na svetu Norvežanke, za njima slede Litvanke, Poljakinje i Švajcarkinje, a Srpkinje uopše nisu dobile mesto na ovoj listi. Međutim, činjenica je ćete u malom gradu u Srbiji češće sresti isfeniranu devojku sa savršenim noktima, našminkanu i u subotu u deset sati izjutra nego, recimo, u centru Berlina ili Rima. Činjenica da je će svaka devojka i mesec dana pre odlaska na svadbu neke osobe koja baš i nije bitna u njenom životu početi da planira svoj izgled za tih nekoliko sati, dok će njen dečko možda obuti čak i patike jer "ne voli cipele, kravata ga nervira". Da ne pominjemo matursko veče, za koje se devojčice pripremaju mesecima.

Zbog čega mi moramo više da se trudimo?

Pre nekoliko dana, na stanici gradskog prevoza na Voždovcu videla sam tinejdžerku koja sedi umornog izraza lica. Zacrvenela se od sunca i presijavala od znoja, a majica joj je bila zalepljena za telo. Bio je težak, sparan i topao dan, a ona je na sebi imala farmerice i tanak kardigan dugih rukava. Pored nje su stajale njene devojčice otprilike njenog uzrasta obučene u skladu s vremenom. Pogađate, tužna devojčica je gojazna.

Koliko god pojedine žene pričale da ih ne zanimaju komentari o njihovom izgledu, jedne stvari morate biti svesni – gotovo da ne postoji neka od nas koja će izaći iz kuće bez bacanja pogleda na ogledalo. To posebno važi u letnjim mesecima, kada previše nas obuče nešto u čemu veruje da će se sećati prijatnije na temperaturi iznad 30 stepeni, a onda se suočimo sa svojim odrazom i ipak izaberemo ono u čemu izgledamo prihvatljivije i što nas neće učiniti zvezdom tvitova o smešnim debelim karikaturama koje izmile svakog juna. Tada problem prestaje da bude samo gojaznost, već žene pate i prekrivaju se zbog jedne strije iza kolena, trunke jedva vidljivog celulita na butini, a pre odlaska na letovanje čak i previše svetao ten pojedinima izaziva osećaj sramote. Sećate li se onih tinejdžerki koje ste na bazenu viđali kako plivaju našminkane dok oko njih plutaju viseće minđuše?

Svakako da i muškarci i žene danas trpe snažan pritisak da teže savršenstvu. Nije reč samo o figuri – nameće nam se stav da neki od najvažnijih ciljeva u životu treba da nam budu savršena kosa, savršen osmeh, savršena odeća, a sve to činiće jedan savršen selfi, koji će dobiti savršene lajkove istih tako savršenih ljudi. Muškarci, ipak, za razliku od žena, neće biti ismejani ukoliko se ne uklapaju u standard lepote. Recimo, mladić koji nema besprekorno izvajane mišiće kao Ronaldo neće uvek nositi široke majice od debljeg materijala kako bi sakrio činjenicu da ne samo što nema trbušnjake nego ima i salo. Niko neće ni obratiti pažnju na njegovo nesavšeno telo.

Devojka koja nema stomak kao Irina Šajk će, s druge strane, morati da da sve od sebe da tu činjenicu sakrije jer će njen stomak dobiti i poglede i komentare osuđivanja. Muškarac koji ima strije jer se ugojio više od dvadeset kilograma neće ih sakrivati, štaviše smatraće ga duhovitim kada ih nazove tigrovim šarama. Žena koja ima strije jer je nedavno u sebi nosila još jedno ljudsko biće i telo joj se raširilo čak iako se ona sama nije ugojila moraće da koristi skupe preparate i na plaži se prekriva maramama kako je neko ne bi ismejao.

Muškarac koji ima zaliske i sede vlasi krajem dvadesetih time verovatno neće privući ničiju pažnju, dok će žena koja u pedesetim ima retku kosu, sede ili samo izrastak morati da potroši mnogo novca i vremena za farbanje i skupe proizvode za negu kose. Zato će tužna devojčica sa stanice verovatno patiti i brisati znoj sve do oktobra, a neki njen drugar, možda još krupniji od nje, uživati u simpatičnom nadimku Mrvica i nijednog trenutka se neće zapitati hoće li mu to izgled uskratiti neku priliku i učiniti ga predmetom podsmeha.

Da ne pominjemo žene koje su "zaslužile da ih muž vara i ostavi jer su pustile zadnjice do poda" i imaju masnu kosu. Da ne pominjemo žene koje i danas moraju da ćute dok muškarci razgovaraju.

Da ne pominjemo što su mnogi u ovoj sredini apsolutno nesvesni zbog čega ne treba da nas dele na ljude i žene, da su i žene ljudi, da se zapravo ljudi dele na muškarce i žene.

Da ne pominjemo što žene osuđuju čak i ako uopšte razmišljaju o epiduralnoj anesteziji na porođaju.

Da ne pominjemo to što je za samo četiri meseca 2018. godine u porodičnom nasilju stradalo 20 žena, od kojih se njih 15 nijednom ranije nije obratilo za pomoć. Za njih je nasilje bilo podrazumevano.

Jer žene uvek nešto moraju.

Da znaju da kuvaju i da to rade svakog dana.

Da serviraju to što su skuvale.

Da zatim operu sudove.

Da čiste, da usisavaju, da ribaju.

Da izgledaju kako im se kaže.

Da se obuku kako im se kaže.

Da razmišljaju kako im se kaže ako već moraju uopšte da razmišljaju.

Da idu na posao jer – hej! – tražile su ravnopravnost!

Da izgledaju savršeno.

Da uvek budu raspoložene za seks. Da budu dobre u tome.

Da budu jedine odgovorne za pad nataliteta.

Da budu jedine odgovorne za to što su sela opustela.

Moraju i da ćute dok u njih upiru prstom glumac, patrijarh i političar.

Žao mi je, dragi sugrađani, ali moja devojčica će morati samo da bude vesela, voljena i poštovana. Jednom će i to ovde biti moguće.

(Stil / T.S.R.)

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs