Da je srpski jezik prepun turcizama već je dobro poznata činjenica. To su reči koje su preuzete iz turskog jezika i karakteristične su za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva, kao što su grčki, bugarski, makedonski, jermenski i naravno, srpski.
Smatra se da je nakon 500 godina pod njihovom vladavinom srpski jezik "nasledio" od turaka preko šest hiljada reči. Neke od njih su zastarele, neke potpuno nestale iz upotrebe, ali i dalje svakodnevno koristimo barem tri hiljde reči koje su nam stigle iz turskog jezika.
![turska vojska](/data/images/2021/10/18/16/260931_turskavojska_ff.jpg?ver=1708811506)
Burek, budala, bašta, ćup, džep, džem, džin, majmun, pamuk, papuče, pare, pita, rakija, sanduk, torba, top, zanat… samo su neke od njih. Međutim, nisu samo Srbi „pozajmljivali“ reči.
Viševekovno mešanje naroda dovelo je do toga da i Turci usvoje i počnu da koriste neke slovenske reči. Neki domaći stručnjaci smatraju da je takvih reči u turskom čak 1000, ali u stvarnosti se većina njih više ne koristi ili se koristi veoma retko.
Interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, kao i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći tek nekoliko reči slovenskog porekla, kao što su kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)…
![Božić](/data/images/2018/01/06/17/138819_shutterstock-522046195_ff.jpg?ver=1708811819)
Međutim, samo za jednu reč se sa sigurnošću može reći da je srpska, a to je Božić. Turci ovaj srbizam izgovaraju kao „Bodžuk“. Kada kažu „Bodžuk“ misle na praznik rođenja Hrista koji proslavljamo 7. januara.
Stil / magazin.novosti.rs
Bonus video: