Jedna od najuticajnijih istorijskih ličnosti

Đavolja kraljica spasila Francusku: Kontrolisala kraljeve, zbog dece izdala kobno naređenje! (FOTO)

Znala je šta hoće, kako da do toga dođe i kako da se suoči sa posledicama svojih postupaka. Uprkos nadimku koji su joj dali istoričari, ''Zla italijanska kraljica'' ili ''Đavolja kraljica'', ona je zaslužna za opstanak Francuske u tim vremenima

Zanimljivosti
11:30h Autor:
Đavolja kraljica spasila Francusku: Kontrolisala kraljeve, zbog dece izdala kobno naređenje! (FOTO)
Foto: Profimedia

Supruga Anrija II, kralja Francuske (vladao 1547-1559) i potom regent Francuske od 1560 - 1574. godine. Jedna od najuticajnijih ličnosti tokom trideset godina katoličkohugenotskih ratova. Njena tri sina su bili kraljevi Francuske, a povezuju je i sa masakrom na noć Svetog Bartolomeja, piše medias.rs.

Katarina je bila kćerka Lorenca de Medičija, vojvode od Urbina, i Madlin de la Tur d'Overnje. Bila je burbonjska princeza sa italijanskom i francuskom plemićkom krvi u sebi. Istina, njeni roditelji nisu imali nikakvog političkog uticaja, ali su bili veoma bogati što ju je činilo veoma poželjnom prilikom. Ostavši mlada bez roditelja, samo nekoliko nedelja nakon rođenja, pala je na brigu prvo svojoj babi od oca, a kad je napunila 10 godina brigu o njoj je preuzeo stric, papa Klement VII, koji je za svoju bratanicu obezbedio najbolje moguće obrazovanje. Samim tim je postala oruđe u rukama već veoma moćne porodice Mediči. Papa je ugovorio njen brak sa vojvodom od Orleana, Anrijem, sinom kralja Francuske, koji je sklopljen 1533. godine. Katarina je bila veoma cenjena na dvoru svoga svekra, kao umetnički nadarena, energična, hrabra ali i diskretna osoba. Već 1547. godine Anri je nasledio francusku krunu od svog oca Fransoa I i Katarina je postala kraljica Francuske. Uprkos postojanju ljubavne veze kralja Anrija i Dijane de Poatje, kraljevski brak uopšte nije bio neuspešan, i kraljica je rodila desetoro dece, od kojih je preživelo sedmoro. Katarina je sama vodila brigu o svojoj deci, i nadgledala njihov rast i obrazovanje, prepuštajući kraljevoj ljubavnici ulogu kraljevog savetnika i glavne dame na dvoru.

Katarina je vodila miran i povučen život sve do 1552. godine kada je imenovana regentom Francuske za vreme Anrijevog odsustva zbog opsade grada Meca u Italijanskom ratu (1551 - 1559). Za vreme njenog regentstva se desio jedan od najvećih poraza francuske vojske, kod mesta Sen Kventin, protiv Španije. Od tada je primetan njen strah od Španije koji je prisutan tokom kasnije vladavine, koji je postao kamen spoticanja svih njenih odluka. Katarinina prva velika politička kriza je nastupila u julu 1559. godine, posle slučajne smrti Anrija II. Kralj je umro od povrede oka koju je dobio u dvoboju sa Gabrijelom od Montgomerija izazvanim zbog venčanja njihove kćerke Elizabete sa Filipom II od Španije. Katarina je pala u tešku depresiju, duboko ožalošćena gubitkom supruga, od koje se nikada nije potpuno oporavila.

Omađijala zgodnog princa: Kako je Katarina de Mediči predala dušu đavolu!

foto: Wikipedia

Krunisanjem njenog sina Fransoa II, vlast je bila u rukama porodice Giz, najbogatije i najuticajnije porodice u Francuskoj, koja je takođe bila kraljevske krvi. Vojvoda Fransoa od Giza, uredio je brak maloletnog Fransoa sa svojom bratanicom Meri Stjuart, kraljicom Škotske, i javno obelodanio da se od Katarine očekuje da se povuče iz političkog života nakon 40 dana žalosti za Anrijem II. Tada počinje njena doživotna borba protiv porodice Giz, vešto balansirana odanošću svome sinu i kruni, i želji da povrati vlast koju nikada stvarno nije ni imala kao kraljica Francuske. U ovoj borbi je imala veliku podršku Španije, zahvaljujući svojoj kćerci Elizabeti, i papstva, zahvaljujući svojim rođacima Medičijima. Ova politička borba je mnogima ostala nejasna, jer je Katarina koristila neprijatelje krune za dobrobit krune, ali ne krune porodice Giz, već krune porodice Valoa. Uprkos velikom trudu drugog brata iz porodice Giz, Šarla od Lorane, koji je postao kardinal u Francuskoj crkvi, Katarina nije izbačena na marginu političkih dešavanja.

Katarinin uticaj se prvi put suštinski osetio za vreme Zavere Ambroaz (marta 1560. god.) kada su Hugenoti, francuski protestanti, pokušali da preuzmu vlast i ubiju Fransoa II i braću Giz. Zavera je ugušena u krvi, a dalje krvoproliće je sprečila Katarina koja je kao regent maloletnom kralju, izdala poznati Ambroaz Edikt kojim je garantovana verska sloboda Hugenotima, i u kome se naznačava razlika između jeresi i pobune, odnosno vere od vernosti. Porodici Giz je ovim ediktom sprečeno dalje delovanje protiv sitnih plemića, a Katarina je dobila nekoliko pluseva među Hugenotima. Druga politička kriza je nastupila krajem 1560. godine, preranom smrću Fransoa II čiji je kraljevski autoritet monopolizovan od strane porodice Giz. Katarina je uspela da dobije namesništvo za svog sina Šarla IX uz pomoć protestanta Antoina de Burbona, kralja Navare i prvog naslednika krune po krvi, koga je imenovala za generala francuske vojske.

Nesrećna kraljica Engleske: Udala se za devera, razvela od kralja, zauvek promenila Evropu! (FOTO)

foto: Profimedia

Period od 1560. do 1570. godine je najvažniji period Katarininog života. Ovu dekadu obeležila su tri građanska rata i njena očajnička borba protiv katoličkih ekstremista za nezavisnost krune, za održavanje mira i sprovođenje ograničene tolerancije. Uz pomoć kancelara Mišela de Hospitala je 1561. godine počela reforme i vođenje privrede po nacionalnim metodama, u želji da odobrovolji lidere obe verske frakcije i reši verski sukob. Imenovala je mešovitu komisiju koja je imala za cilj da sprovede ideju pomirenja i mogućnost zajedničkog života katolika i protestanata. Najveći protivnik ove konferencije bila je porodica Giz, koja je uživala podršku Pape u Rimu. Verovatno najveće Katarinino dostignuće u vezi rešavanja verskih sukobe je Januarski edikt iz 1562. godine, kojim se garantuje verska sloboda uz posebne mere zaštite. Ovaj zakon su protestanti prihvatili, katolici nisu, i počeo je prvi građanski rat 1562. godine. Mir je zaključen 1563. godine, novim Ediktom iz Ambroaza, malo umerenijom verzijom Januarskog edikta. Od aprila 1564. do januara 1566. godine trudila se da kroz parlament u Ruanu pomiri katolike i protestante, i ojača mir između krune i Španije ugovorenim brakom Šarla IX sa Elizabetom od Austrije.

U tom periodu, Katarina Mediči nije uspela da se suprotsravi Šarlu od Lorane, francuskom kardinalu, koji je zaslužan za početak drugog (septembar 1567. - mart 1568.) i trećeg (avgust 1568. - avgust 1570.) građanskog rata. Katarina je drugi završila relativno brzo mirom u Longjumeu i obnovom Ambroaz edikta, ali nije mogla da spreči opoziv primirja i novo krvoproliće je krenulo avgusta 1568. godine. Uspesi koje su hugenoti imali u ovom ratu, pod vođstvom generala Kolinjija, pustošenjem Tuluza i opsadom više gradova na jugu Francuske, primorali su Šarla IX da potpiše primirje u Sen Žermenu avgusta 1570. god. kojim se Hugenotima daje više prava nego što im je Katarina dala mirom u Longjumeu. Katarina nije imala uticaj na odluku kralja za sklapanje primirja, ali je imala ogroman uticaj u pisanju samog edikta. Ovim činom zadala je veliki udarac braći Giz i osramotila ih pred celom katoličkom Francuskom.

Kraljica Marija je na današnji dan deci Beograda priređivala nešto posebno: Nema ko je nije voleo! (FOTO)

foto: Wikipedia

Naredne dve godine Katarinina politika koju je vodila je bila politika mira i opšteg pomirenja. U tu svrhu je organizovala venčanje svoje kćerke Margarite (poznate kao Margo) sa mladim protestantskim princem, sinom kralja Navare, Anrijem od Navare koji će kasnije postati francuski kralj Anri IV. Katarina je pokušala da stabilizuje položaj Francuske u Evropi i brakom jednog od svojih sinova, Anrija od Anžuja ili Šarla d'Alenkona sa kraljicom Engleske, Elizabetom. Složenost Katarinine pozicije je pojačalo iprisustvo grupe flamanskih plemića koji su okruživali kralja i nagovarali ga na rat protiv Španije u Holandiji, čemu se Katarina odlučno opirala.

Pitanje rata i mira u Holandiji je usko povezano sa masakrom na dan svetog Bartolomeja u Parizu (23-24. avgust 1572. godine). Nakon nesupelog atentata na admirala Gaspara de Kolinjija, koji je prvi bio za to da se pomognu protestanti u Holandiji, usledio je napad na njega, sve njegove glavne poručnike u francuskoj vojsci, i na sve protestante koji su se tada našli u Parizu povodom venčanja Anrija od Navare i Margaret Valoa. Ubijeno je nekoliko hiljada Hugenota. Za ovaj masakr se tradicionalno osuđuje Katarina, mada senku na to baca njeno celokupno zalaganje u vezi protestantskog pitanja. Sam kralj Šarl IX je nakon izvesnog oklevanja par dana kasnije preuzeo odgovornost za donošenje odluke o masakru u Bartolomejskoj noći. Verovatnije je da je Katarina naredila ubistvo Kolinjija i viših oficira, kako bi sprečila rat sa Španijom u Holandiji, a da su Anri od Giza i Anri Anžujski zajedno naredili pokolj svih protestanata koji su se zatekli u Parizu.

Životna priča žene koja je na prestolu 63 godine: Preživela je političke krize, porodične skandale, smrt snahe! (FOTO)

foto: Wikipedia

Nakon masakra, Katarini je bilo bitnije da njen sin Anri Anžujski bude proglašen za kralja Poljske, maja 1573. god, nego nagoveštaji četvrtog građanskog rata. Kada je godinu dana kasnije umro Šarl IX, ona je preuzela namesništvo do povratka Anrija iz Poljske, kao kralja Francuske Anrija III. Katarina je polagala velike nade u svog omiljenog sina za obnovu Francuske, ali su je mučile duboke sumnje znajući koliko je slabog karaktera. Katarina je za razliku od prethodnih namesništava, sada bila manje upravitelj državom, a više savetnik i pomoćnik kralju. Do 1584. godine njena najveća briga je bila da smiri strasti u vezi rata sa Španijom, znajući da bi to upropastilo Francusku i kuću Valoa. Umrla je 1586. godine, osam meseci pre ubistva Anrija III i stupanja na presto Francuske Anrija od Navare, kasnije Anrija IV.

Katarina Mediči je verovatno bila najjača, najupornija i najnepokolebljivija kraljica majka i namesnik neke države u Evropi toga vremena. Znala je šta hoće, kako da do toga dođe i kako da se suoči sa posledicama svojih postupaka. Uprkos nadimku koji su joj dali istoričari, ''Zla italijanska kraljica'' ili ''Đavolja kraljica'', ona je zaslužna za opstanak Francuske u tim vremenima i relativno prihvatljivo rešenje zajedničkog života katolika i protestanata. Bar do Bartolomejske noći.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs