Istorija

Srpska princeza koju su zvali Čarobnica: Zbog nje je Ivan ostavio monaški život kako bi je oženio!

Nikad nije prebolela smrt svog muža kojeg je volela do kraja života

Zanimljivosti
Autor:
Srpska princeza koju su zvali Čarobnica: Zbog nje je Ivan ostavio monaški život kako bi je oženio!
Foto: Wikipedia

Jelena Karađorđević Konstantinovič Romanov (1884―1962) rođena je u Rijeci Crnojevića kao prvo, najstarije dete kasnijeg srpskog kralja Petra i kneginje Ljubice – Zorke.

Život Jelene Karađorđević liči na avanturistički roman. Iako je stalno bila u senci svojih starijih rođaka iz kraljevske porodice, ova srpska princeza je osvetlala obraz svojoj zemlji, ali i carskoj Rusiji. Ipak, lepa kneginja je ostala nepoznanica za domaću javnost. Evo kakva je zaista bila Jelena Petrovna Romanov ― žena kojoj su se divili na evropskim dvorovima!

Starija sestra princa Đorđa i kasnijeg srpskog kralja Aleksandra I, školovala se najvećim delom u Rusiji. Preko svoje tetke Jelene Savojske u Italiji je upoznala ruskog kneza Ivana Konstantinoviča iz porodice Romanov, unuka ruskog cara Nikolaja Prvog. Bio je, pričali su savremenici, tanana duša i veliki pravoslavac. Čvrsto rešen da postane monah, međutim, predomislio se kada je upoznao lepu srpsku princezu Jelenu Karađorđević. Oženio se njome u Sankt Peterburgu 3. septembra 1911. godine, a venčanju su prisustvovali car Nikolaj Drugi i kralj Petar Karađorđević.

U carskoj Rusiji princeza Jelena bila je poznata pod imenom Jelena Petrovna Romanov. Živeli su u Peterburgu, u Mermernom dvorcu. U tom braku rodila je 1914. kćer Ekaterinu i 1915. sina Vsevolda.

Carska porodica je prihvatila Jelenu. Čuvala je mlađu muževljevu braću, šetala sa rođacima, dopisivala se sa “teta Olgom”, odnosno grčkom kraljicom Olgom Konstatinovnom, koja je isto bila iz porodice Romanov. Živahna i vesela, sa izvanrednim smislom za humor, brzo je očarala sve koji su bili u njenoj blizini.

Jelena Karađorđević
foto: Wikipedia

Zato su je i zvali “čarobnica”, tvrdi istoričarka Galina Ševcova.

Jelena je studirala medicinu na univerzitetu u Sankt Peterburgu sve do 1914. godine. Kada je Srbija stupila u Balkanski rat, kneginja je otputovala kao milosrdna sestra na front, vodila sanitetski odred i previjala ranjenike. Pratila je oca, kralja Petra Prvog, u njegovom putovanju po zemlji i pokazivala da je veza između Rusije i Srbije neuništiva. Kada je počeo Prvi svetski rat knjeginja je stupila u milosrdne sestre Carske Prve armije, u kojoj su se našli na službi i njen muž knez Ivan. Pomagali su srpskim izbeglicama i zarobljenicima, kao i porodicama poginulih.

U vreme revolucije i likvidacije porodice Romanov 1917. veliki knez Ivan i kneginja Jelena su uhapšeni i zatvoreni u kaznionicu Parm. Pre svoje smrti Ivan je zamolio Jelenu da se vrati njihovoj deci koja su bila kod Jelenine zaove.

Kneginja Jelena se, preobučena u milosrdnu sestru, sa decom probila do srpskog poslanstva, uz pomoć norveških diplomata, i tako spasila. Uspela je da izbegne sudbinu svog muža kneza Ivana i njegove mlađe braće koje su zajedno sa ostalim članovima carske porodice žive bacile u rudnik u Alapajevsku. Ali, malo ko zna da je Jelena Petrovna učinila sve što je bilo u njenoj moći da iz Rusije izvede i sve koji su je verno služili ― od sobarice Johane, do S.N. Smirnova, upravnika njenog dvora, koga je uspela i da oslobodi iz zatvora.

Jelena Petrovna nije nikad uspela da se pomiri sa smrću muža. Nije htela da sebi pravi novi dom, zato što je smatrala da će bez njenog “milog princa Žana” kuća uvek biti prazna. Posle njegove smrti, prebačena je u Kremlj da bi 1919. dobila dozvolu da otputuje za Švedsku. Preselila se sa decom u Francusku, u Nicu. U Kanu je 1945. godine preživela progon porodice Karađorđević i umrla 1962, ne videvši svoju Srbiju.

Nije se više udavala, odlučila je da ostane tu. Decu je odgajala najčešće prodajom svoje srpske imovine. Pomagala je i deci svoje zaove, knjeginje Tatjane Konstantinovne. Živela je sasvim povučeno, komunicirala samo sa najbližima.

Ni posle svih muka kneginja Jelena Petrovna Romanov nije prekidala veze sa otadžbinom, jer je u Srbiji imala osobe kojima je verovala. Širom domovine je bila pokrovitelj ruskih prihvatilišta, škola, naučnih ustanova, društvenih organizacija. Materijalno je pomagala mnogobrojnim posetiocima, dajući svoja lična sredstva, koja su joj pripadala kao srpskoj princezi. I to je činila sve dok je imala mogućnosti. Tako je ova Srpkinja, kao Ruskinja, osvetlala obraz i Srbiji i carskoj Rusiji ― tvrdi istoričarka Galina Ševcova.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs