Diogenov sindrom

Zašto skupljamo smeće: Evo kako da sećanja čuvamo u glavi, a ne u stvarima!

Šta je Diogenov sindrom? Kako se razvija hronično sakupljenje stvari i zatrpavanje vlastitog doma?

Lifestyle
Autor:
Zašto skupljamo smeće: Evo kako da sećanja čuvamo u glavi, a ne u stvarima!
Foto: Profimedia

Diogenov sindrom je mentalni poremećaj, čija su obeležja socijalna izolacija, skolonost hroničnom sakupljanju stvari, apatiji i nedostatku stida. Najčešće ova bolest pogađa starije ljude.

Sindrom senilne bede

U ovom tekstu bavićemo se samo potrebom čoveka da nagomilava ogromnu količinu stvari koje ne koristi. Prvo stanje je povezano sa organskim oštećenjem mozga povezanim sa godinama.

Nije tajna da je starost praćena značajnim promenama u emocionalno - voljnoj sferi. Ona uključuje sve veću sumnju, neaktivnost, sklonost skladištenja stvari.

Starost je doba kada čovek dobije priliku da sve događaje svog života integriše u jednu misao i uživa u miru i mudrosti. Ako se to ne dogodi, ostaje nam samo da objasnimo nezadovoljstvo sobom i svojim greškama koje se više ne mogu ispraviti. Osećaj sopstvene nerealizacije ne dozvoljava čoveku da se okrene ka budućnosti.

Opsesivno čuvanje

Mudrost kaže: "Red u kući, red u glavi." Kada su zarobljeni besmislenim čuvanjem stvari, ljudi više razmišljaju o prošlosti nego što savladavaju sadašnjost.

Ponekad nam je žao što se odvajamo do stvari koje su nam prijatne i koje u nama izazivaju lepa sećanja. Kada bacimo predmet koji je sada beskoristan, izdajemo sećanje koje je vezano za njega. Kao da to sećanje bacamo u smeće.

Svako od nas poseduje brojne stvari koje su negde zabačene, zatrpane u kući, pa često i ne znamo da ih posedujemo. Ponekad smo iznenađeni otkuda nam to prašnjavo blago i kako smo mogli da živimo bez toga.

I tako u nedogled...

Istina je da sve što godinama čuvamo, a ne koristimo, to nam je i nepotrebno.

Posedujemo beskorisne stvari koje nemaju nikakvu funkciju osim da zaštite i sačuvaju naše sećanje na nešto ili nekoga.

Opsesivno sakupljanje stvari može biti izazvano i nesposobnošću da sebi priznamo kako nismo baš uspešni, kako imamo strah od pokretanja života iz početka, od pravljenja koraka napred... Umesto toga čuvamo poznatu teritoriju za povlačenje ako nam u svetu bude previše neprijatno. Kao dete koje se krije iza svog omiljenog ćebenceta ili igračke.

Kako se rešiti ovaj probelm?

Ostavite sebi samo ono što trenutno koristite ili bar ono što vam je lepo. Čovek je ono što odražava. Napor koji se odvija ovde i sada.

Fokusirajte se na okolinu, na ljude oko vas a ne na sakupljanje. Prošlost je neprijatelj misli. Ako se previše sekirate oko onoga što je nekad bilo, možda nećete imati snage za sadašnjost.

Pokušajte da sećanja čuvate u glavi, a ne u stvarima! Ako oslobodite kuću nepotrebnih stvari, oslobodićete svoj um.

Ne morate te stvari da bacite, ali možete da ih poklonite nekome kome su neophodne.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs