Kada treba da se zabrinete što dete ne priča? Znaci koje roditelji ne smeju da ignorišu

Sa novim životom dolazi i ceo niz briga za roditelje, koji se neprestano pitaju da li je sve kako treba. Često iz straha da dete u nečem ne kasni počinje intenzivno forsiranje napretka. Kako kašnjenje u razvoju govora postaje sve češće, nije ni čudo odakle toliko kolektivnog straha. Međutim, dok čekate da se samo jedno jutro sve promeni možete poraditi na tome da pomognete detetu da progovori ili da dobijete stručnu procenu situacije.

Razvoj govora u odnosu na uzrast deteta

Normalan razvoj jezika kod dece napreduje kroz različite faze i treba imati na umu da nijedno dete nije isto. 

• 3 do 6 meseci: Dete može pažljivo da se fokusira na ljude koji govore oko njega ili da okreće glavu prema zvukovima.
• 6 do 9 meseci: Dete može početi da formira reči od dva sloga kao što su "mama, tata".
• 9 do 12 meseci: Dete može proširiti vokalizacije poput "eh, ah" u duže zvukove.
• 12 do 18 meseci: Dete može da koristi četiri reči i da razvije ritmičke govorne obrasce, ponekad kombinujući dve reči.
• 2 godine: Dete može da imenuje predmete, pozdravlja druge i koristi oko 25 reči.
• 2 do 3 godine: Vokabular se širi na 50–200 reči i dete počinje samostalno da govori dok se igra. Može da formira fraze i sa subjektom i sa glagolom.
• 3 do 4 godine: Dete počinje da koristi složene rečenice, poboljšava jezičke veštine i kontroliše intenzitet glasa i intonaciju slično odraslima.

Kada i zašto dolazi do kašnjenja govora

Kašnjenje u razvoju govora dovodi do sporijeg razvoja jezika u poređenju sa vršnjacima. Neki slučajevi su benigni i nisu razlog za zabrinutost. Međutim, kašnjenje u razvoju govora može biti, kako smo već napomenuli, rezultat i gubitka sluha, razvojnih poremećaja ili neuroloških problema. Nemojte prerano paranoisati stres vam neće pomoći.

Razumevanje osnovnog uzroka kašnjenja u govoru omogućava roditeljima da blagovremeno preduzmu mere kako bi podržali jezički razvoj svog deteta.

Ovo su glavne vrste kašnjenja u razvoju govora:

• Jednostavno kašnjenje u razvoju govora zato što dete nije još spremno.
• Kašnjenje u razvoju govora zbog defekta u razvoju mozga.
• Kašnjenje u razvoju govora zbog oralno-motornih problema koji utiču na mišiće usta i jezika.
• Fizički uzroci kao što su problemi koji zahvataju uši, nos, grlo, jezik ili mozak. Neurološka stanja poput meningitisa ili kongenitalnih abnormalnosti.
• Problemi psihičke prirode, kao što su psihološki šok ili nedostatak roditeljske pažnje, što dovodi do minimalne verbalne interakcije sa detetom i obrnuto.

Mozak se najbrže razvija do treće godine, nakon čega se napredak usporava. Deci koja ne govore do šeste godine može biti potrebna medicinska intervencija, ali ishodi lečenja postaju ograničeniji.

Specifične situacije koje dovode do problema sa govorom

Drugi faktori koji mogu doprineti kašnjenju u govoru uključuju su problemi vezani za sluh. Važno je regovati ako vam se čini da dete ne čuje, jer ako se dijagnoza postavi pre pete godine, hirurška intervencija može biti efikasna. U teškim slučajevima, dete možda neće povratiti sluh i može biti potreban slušni aparat.

Zatim, ako su prisutne abnormalnosti, neophodna je medicinska procena i ciljane terapije.

Međutim, nekad je stanje deteta i ogledalo ishrane koju dobija. Nedostatak esencijalnih vitamina i minerala u tragovima može ometati razvoj mozga, utičući na govor. Pored toga, neadekvatna ishrana može dovesti do lošeg apetita i nedovoljne apsorpcije hranljivih materija.

Za kraj imamo najveći strah roditelja, koji nije toliko učestao, poremećaj iz autističnog spektra. Ako dete ima autizam, roditelji bi trebalo da se fokusiraju na učenje deteta kroz interaktivnu igru, a ne na prisiljavanje na verbalnu komunikaciju. Podsticanje imitacije zvukova i reči je korisno.

Imajte na umu da među decom sa izolovanim kašnjenjem u razvoju govora, samo manjina kasnije dobija dijagnozu autizma. Dakle, statistički, ako dete kasni sa govorom, verovatnije je da je to zbog nečeg drugog, a ne autizma.

Metode kojima možete pomoći detetu da progovori

Slično drugim razvojnim aspektima, sposobnost deteta da govori je pod uticajem urođenog potencijala i vaspitanja. Genetika može igrati ulogu u tome da li dete govori rano ili kasno; međutim, na ove genetske faktore u velikoj meri utiče i roditeljsko vođstvo i interakcija sa ljudima oko njih.

Roditelji i članovi porodice treba da provode više vremena razgovarajući sa detetom. Čak i ako dete još ne može da govori jednostavne reči ili rečenice, roditelji mogu da komuniciraju koristeći govor tela, nežne gestove i topao ton. Ove radnje pomažu u poboljšanju detetove sposobnosti slušanja. Pored toga, roditelji treba da se uključe u razgovor sa svojim detetom u svakoj mogućoj prilici.

Dodatno, deca koja uče da govore često pogrešno izgovaraju reči. Roditelji treba da budu modeli ispravnog izgovora, a ne da imitiraju detetove greške, jer bi to moglo da pojača govorne lapsuse.

Najbolje je da stvorite okruženje u kojem dete može da komunicira sa više ljudi: Ponekad deca komuniciraju sa vršnjacima koristeći gestove, a ne reči. Kada su izložena različitim društvenim interakcijama, deca imaju tendenciju da postanu samopouzdanija i društveno spretnija, smanjujući osećaj anksioznosti ili stidljivosti.

Čak i ako dete ne koristi reči, roditelji treba da priznaju njegove gestove i postupke. Na primer, ako dete preda predmet roditelju, roditelj treba da pozitivno odgovori i podstakne dalju interakciju.

Sa 4 godine dobro obratite pažnju

Najbolje je početi sa rečima koje se često koriste u svakodnevnim interakcijama. Roditelji takođe mogu uključiti slike i gestove kako bi pomogli komunikaciji i pomogli detetu da postepeno uči nove reči. Pored toga, ograničavanje vremena provedenog ispred ekrana i podsticanje pozitivnih navika može biti korisno.

U ovim godinama roditelji mogu razmotriti traženje saveta od logopeda ili pedijatrijskih specijalista za prilagođene strategije intervencije koje će podržati razvoj jezika deteta.

Četvrta godina je kritična faza za rast jezika, gde se vokabular značajno širi. U ovoj fazi deca počinju da koriste složene gramatičke strukture i mogu da razumeju rečenice od tri ili četiri reči. Takođe počinju da formiraju duže rečenice i brzo povećavaju svoj vokabular.

Ukratko, četvorogodišnje dete koje nije počelo da govori može imati bilo koji od navedenih problema. Kada se uzrok utvrdi, roditelji treba aktivno da podrže učenje jezika svog deteta na način koji je prilagođen uzrastu.