Ignorisanje deteta može se dogoditi na nekoliko načina, objašnjava dr Robert Kajler, klinički psiholog i glavni klinički službenik u kompaniji Frispira.
U prvom scenariju dete oseća da je neko drugi (na primer brat ili sestra) favorizovan, dok je ono zapostavljeno. U drugom, roditelji su previše zaokupljeni sopstvenim svojim problemima, pa deca stiču utisak da nisu važna, i da su gurnuta su u ruke baka, deka, internata ili dobijaju skupe poklone umesto pravog povezivanja i pažnje.
Bez obzira na okolnosti, posledice su stvarne.
"Kada neko odraste sa osećajem da je ignorisan, bilo emocionalno, fizički ili oboje, to može oblikovati njegov celokupan osećaj sopstva", kaže terapeutkinja za traume dr Amelija Keli.
"Ako se to ne prepozna i ne zaustavi, ovakvo stanje hroničnog stresa može dugoročno narušiti zdravlje, doprinoseći anksioznosti, autoimunim oboljenjima, upalama pa čak i bolestima srca, posebno kada nervni sistem nikada ne dobija signal da je bezbedno usporiti", rekla je terapeutkinja za traume Amelija Keli.
Kako onda da prepoznate da li ste možda bili ignorisani kao dete ili kako vas to danas oblikuje? U nastavku tri psihologa dele najčešće osobine koje takvi ljudi imaju, kao i savete kako da krenu putem isceljenja.
14 uobičajenih osobina ljudi koji su bili ignorisani u detinjstvu
1. Preterana povučenost i nesigurnost
"Drugim rečima, ponašanje kao da ste uglavnom nevidljivi i nevažni drugima", kaže dr Kajler. To može izgledati kao tišina, nisko samopouzdanje i uverenje da se ništa ne menja čak i ako se oglasite.
2. Neodlučnost
Ako vam je teško da donesete odluke i uvek tražite tuđe mišljenje, to je čest znak. "Kada su vaše ideje stalno odbacivane kao detetu, odrastate uverenja da su vaše odluke uvek pogrešne", objašnjava dr Helen Mekiben.
3. Preispitivanje sopstvenih odluka
Čak i kada donesete odluku, možete je sumnjičiti i osećati da niste poslušali unutrašnji glas.
4. Težnja da svima udovoljite
Ljudi skloni ugađanju drugima često osećaju da njihove potrebe nisu važne. To vodi u odnose u kojima drugi ne poštuju njihovo vreme ili ih iskorišćavaju. Takođe, ugađanje može biti način da se osete sigurnima i važnima.
5. Teškoće u postavljanju granica
"Osoba može verovati da nema pravo da sama odlučuje i da mora prihvatiti sve što drugi žele, čak i ako to šteti", kaže dr Kajler.
6. Privlačenje partnera koji ignorišu, kontrolišu ili iskorišćavaju
Nisko samopouzdanje lako dovodi do toksičnih odnosa. Ljudi to nesvesno prepoznaju i koriste.
7. Kritički unutrašnji glas
Unutrašnji glas često ponavlja rečenice koje su deca slušala kada su bila ignorisana: "To neće uspeti", "Nisi važan", "Ne osećaš to stvarno."
8. Preterana osetljivost na kritike
Osobe sa ovim iskustvom češće misle da ih drugi osuđuju. Svaka primedba može izgledati kao napad i izazvati anksioznost, povlačenje ili bes.
9. Strah od ranjivosti
Pošto otvaranje u detinjstvu nije donelo sigurnost, kao odrasli često izbegavaju ranjivost da ne bi bili ponovo povređeni.
10. Opsesivna potreba za postignućima
Uspeh postaje način da se osećaju vrednima i primećeni. Bogatstvo, status i priznanja postaju maska iza koje kriju bol iz detinjstva.
11. Svesno uključivanje drugih
Negativno iskustvo iz detinjstva ponekad stvara veću empatiju. Neki ljudi postaju brižniji i svesno se trude da svojoj deci pruže ono što njima nedostajalo.
12. Preterana samostalnost
"Poverenje drugima deluje rizično, pa ove osobe često sve rade same, čak i kada su preopterećene", kaže dr Keli.
13. Teškoće u primanju ljubavi i pažnje
Ako nisu navikli da budu voljeni, kao odrasli im je teško da prime i razumeju tuđu brigu – može delovati strano i neprijatno.
14. Pojava narcisoidnih crta
Ove osobine nisu isto što i poremećaj ličnosti, već način samoodbrane. Usmeravanje na sebe postaje strategija da se dobije pažnja i potvrda koje su nedostajale u detinjstvu.
Preporuke stručnjaka za isceljenje
Nade i promene postoje.
Dr Kajler savetuje da obratite pažnju na obrasce ponašanja koji se stalno ponavljaju i štete vašim odnosima ili osećaju sopstvene vrednosti. Svest o problemu i psihološko savetovanje mogu doneti olakšanje.
Dr Mekiben predlaže metod "DROP" za prevazilaženje niskog samopouzdanja:
- Prepoznajte fizičke signale posle okidača (ubrzan puls, stisnute vilice…).
- Zaustavite misli i vratite telo u neutralno stanje.
- Osluškujte šta vam mozak poručuje i povežite to sa prethodnim iskustvima.
- Ne preispitujte dobijene uvide – vežbom postaje lakše.
Dr Keli naglašava da niste slomljeni niti krivi, te osobine su bile mehanizmi preživljavanja. Isceljenje počinje prepoznavanjem obrazaca bez osude. Rad na unutrašnjem detetu, popravljanje stilova vezivanja i regulacija nervnog sistema mogu biti deo terapije.
Na kraju, izgradnja zdravih odnosa, iako zastrašujuća, donosi najveću isceljujuću moć.
"Zaslužujete odnose u kojima ste viđeni, vrednovani i sigurni da budete svoji", kaže dr Keli. "Ne morate zauvek ostati u režimu preživljavanja."
Stil/Nova.rs
