Autobiografija glumca Žarka Lauševića "Druga knjiga-dnevnik jedne robije", u izdanju "Hipatie", predstavljena je u Ateljeu 212 u prisustvu njegovih brojnih kolega i prijatelja.
Na početku promocije prikazan je kratak dirljiv film, u kome Laušević čita odlomke iz knjige. O Žarku Lauševiću kao piscu i njegovoj književnosti govorila je novinarka NIN-a Radmila Stanković, koja je rekla da ima tačno 20 godina kako smo "izgubili Žarka Lauševića kao glumca, ali da ima sreća u nesreći da smo ga dobili kao pisca".
"Laušević piše zato što mora, jer je opsednut pitanjem moralnog bića čoveka koji je izgubio svakodnevni život, porodicu, karijeru, čoveka koji je počinio zločin, ali koliko god su zločini kazna, središte njegovog rastrzanja, Žarko se čudesno snalazi u prostoru nametnutog života", istakla je Stanković.
Ona je dodala da je cela druga knjiga zatvorska proza, vrhunska po dinamici i načinu na koji drži pažnju čitaoca.
"Samo majstor koji dobro barata rečima ume tako smisleno da ih kombinuje i oneobičava kao Žarko", ocenila je Staković.
Laušićev kolega Irfan Mensur je ispričao da svake godine jedan drugome čestitaju rođendan, jer su rođeni istog dana samo je razlika u godinama, kao i anegdotu da je jednom pola sata razgovarao telefonom misleći da je to njihov profesor Minja Dedić, a da je to zapravo bio Laušević.
"Ovaj čovek sa korica knjige nije Žarko Laušević, Žarko Laušević je onaj čovek o kome ja pričam, on je jedan pametan, inteligentan, surov, sarkastičan, predivno talentovan čovek", istakao je Mensur, dodajući da je Laušević nadaren za slikanje i da nije napisao knjigu sigurno bi se okupili na izložbi njegovoh radova.
Prodaja prve knjige proslavljenog glumca, "Godina prođe, dan nikad", oborila je sve dosadašnje rekorde novije srpske književnosti. Za oko 45 dana štampano je 300.000, a ukupno prodato preko 335.000 primeraka.
