Krajem osamdesetih godina u Jugoslaviji među ljudima sa najvećim prijavljenim prihodima nalazili su se pripadnici profesija koje retko povezujemo sa samim vrhom liste najbogatijih. Dok su jedni bogatstvo sticali zahvaljujući popularnosti, drugi su zarađivali od privatnog posla, trgovine ili umetnosti. Podaci iz 1988. godine otkrivaju da je jedan ugostitelj za samo 12 meseci prijavio neverovatnih 171 milion dinara, dok je u Beogradu najveću zaradu ostvario čovek čije je zanimanje bilo daleko od politike i direktorskih fotelja.
Kada danas razmišljamo o najbolje plaćenim zanimanjima, uglavnom nam na pamet padaju programeri, bankari, menadžeri, lekari specijalisti i uspešni preduzetnici. Međutim, pre gotovo četiri decenije situacija je bila znatno drugačija.
Prema podacima iz tadašnjih poreskih evidencija, objavljenim početkom 1989. godine, najveće prijavljene prihode u pojedinim jugoslovenskim gradovima ostvarivali su privatni ugostitelji, pevači, trgovački predstavnici i umetnici.
Na listama visoko plaćenih zanimanja nalazili su se i fudbaleri, novinari, univerzitetski profesori i predstavnici stranih kompanija.
Čovek iz Skoplja prijavio 171 milion dinara i nadmašio sve ostale
Najveće iznenađenje dolazi iz Skoplja, gde je apsolutni rekorder među objavljenim podacima bio privatni ugostitelj.
On je tokom 1988. godine prijavio prihod od čak 171 milion tadašnjih dinara, što ga je svrstalo na sam vrh liste.
Ovaj podatak govori o tome koliko je privatno ugostiteljstvo u pojedinim slučajevima moglo da bude unosno, uprkos tome što je jugoslovenska privreda bila zasnovana na drugačijem ekonomskom sistemu od današnjeg.
Dok su zaposleni u velikim državnim preduzećima uglavnom primali lične dohotke, pojedini privatnici imali su mogućnost da ostvare znatno veće prihode.
Ugostiteljstvo je bilo jedna od delatnosti u kojima su uspešni vlasnici mogli da zarade daleko više od prosečnog radnika.
Ipak, važno je naglasiti da se ovde radi o prijavljenom prihodu, a ne nužno o čistoj zaradi koja je vlasniku ostajala nakon troškova i poreskih obaveza.
U Beogradu je najveći novac zarađivao čovek sa estrade
Ništa manje zanimljiva nije bila situacija u Beogradu.
Prema tada objavljenim podacima, najveći prijavljeni prihod u glavnom gradu ostvario je pevač narodne muzike, koji je tokom 1988. godine prijavio čak 142 miliona dinara.
Ova cifra pokazuje koliko su popularni izvođači mogli da zarade u vreme kada su narodna muzika i veliki koncerti imali izuzetno važnu ulogu u zabavnom životu Jugoslavije.
Najtraženiji pevači nastupali su širom zemlje, a pojedini su imali i angažmane u inostranstvu.
Velika popularnost, brojni nastupi i potražnja za njihovim pesmama omogućavali su pojedinim estradnim zvezdama da ostvare prihode o kojima su mnogi mogli samo da sanjaju.
Zanimljivo je da najveći prijavljeni prihod u Beogradu nije pripadao direktoru nekog velikog industrijskog giganta, već upravo pevaču narodne muzike.
U Zagrebu je jedno zanimanje donosilo pravo bogatstvo
U Zagrebu je na vrhu liste bio trgovački predstavnik, koji je za 1988. godinu prijavio prihod od 61 milion dinara.
Iako se ovo zanimanje danas retko pominje kada se govori o najplaćenijim poslovima, u tadašnjoj Jugoslaviji trgovina je imala veliki značaj.
Posebno su bili važni ljudi koji su održavali kontakte sa domaćim i stranim kompanijama, posredovali u poslovima i pronalazili nova tržišta.
Trgovački predstavnici često su imali mogućnost da ostvaruju prihode koji su zavisili od obima i uspešnosti poslovanja.
Zbog toga su pojedinci iz ove profesije mogli da zarade znatno više od zaposlenih koji su imali fiksna mesečna primanja.
Podatak iz Zagreba pokazuje da su poslovne veze, iskustvo i sposobnost sklapanja unosnih poslova i tada mogli da donesu značajan novac.
U Ljubljani je umetnik zaradio više od mnogih privrednika
Posebno zanimljiv primer dolazi iz Ljubljane, gde je najveći prijavljeni prihod ostvario akademski vajar.
On je tokom 1988. godine prijavio 28 miliona dinara, čime se našao na prvom mestu među tada objavljenim podacima za slovenačku prestonicu.
Ovaj slučaj pokazuje da visoki prihodi u bivšoj Jugoslaviji nisu bili rezervisani samo za privatnike, trgovce i popularne pevače.
Pojedini umetnici mogli su da ostvare značajne zarade zahvaljujući svom radu, narudžbinama i profesionalnom ugledu.
Za razliku od zaposlenih koji su imali unapred određena mesečna primanja, samostalni umetnici mogli su da ostvaruju različite prihode u zavisnosti od broja i vrednosti angažmana.
Upravo zato je akademski vajar uspeo da se nađe ispred predstavnika mnogih drugih profesija.
Zašto među rekorderima nije bilo političara i direktora?
Jedan od najzanimljivijih detalja jeste to što među navedenim rekorderima nisu bili političari niti direktori najvećih državnih preduzeća.
Iako su ove funkcije donosile društveni uticaj i određene privilegije, najveći prijavljeni prihodi u pomenutim gradovima dolazili su iz sasvim drugih delatnosti.
Privatno ugostiteljstvo, estrada, trgovina i umetnost omogućavali su pojedincima da ostvare prihode koji su značajno prevazilazili primanja mnogih zaposlenih.
Ipak, to ne znači da političari i direktori nisu imali druge pogodnosti ili da su navedeni rekorderi bili najbogatiji ljudi u zemlji.
Poreske evidencije pokazivale su prijavljene prihode, a ne ukupnu imovinu građana.
Takođe, podaci za Sarajevo nisu bili objavljeni na način koji bi omogućio isto poređenje sa ostalim navedenim gradovima.
Od kojih poslova su Jugosloveni mogli da se obogate?
Pored ugostitelja, pevača, trgovačkih predstavnika i umetnika, među ljudima sa visokim prijavljenim prihodima nalazili su se i pripadnici drugih zanimanja.
Fudbaleri su mogli da ostvaruju značajna primanja zahvaljujući profesionalnim angažmanima, dok su predstavnici stranih kompanija imali priliku da zarađuju kroz poslovanje sa međunarodnim tržištima.
Među visoko plaćenim profesionalcima pominjali su se i novinari i univerzitetski profesori.
Ono što je ovim zanimanjima bilo zajedničko jeste mogućnost ostvarivanja prihoda koji nisu uvek bili ograničeni klasičnom mesečnom platom.
Popularnost, stručnost, poslovni kontakti i potražnja za određenim uslugama mogli su da naprave ogromnu razliku u primanjima.
Nekada su najviše zarađivali pevači i ugostitelji, a danas?
Za gotovo četiri decenije ekonomska slika potpuno se promenila.
Razvoj tehnologije, globalizacija i promene na tržištu rada doveli su do pojave novih profesija koje krajem osamdesetih godina nisu postojale u današnjem obliku.
Danas se među zanimanjima koja mogu da donesu visoke zarade često izdvajaju stručnjaci iz informacionih tehnologija, finansija, medicine i menadžmenta.
Ipak, jedno pravilo ostalo je slično: najveće prihode često ostvaruju oni čije su veštine, proizvodi ili usluge posebno traženi.
Podaci iz 1988. godine zato predstavljaju zanimljivo svedočanstvo o vremenu kada su na vrhu lista prijavljenih prihoda bili ljudi iz profesija koje danas mnogi ne bi ni pomenuli.
Dok su u Skoplju najveći prihod prijavili u ugostiteljstvu, u Beogradu je rekorder bio pevač narodne muzike, u Zagrebu trgovački predstavnik, a u Ljubljani akademski vajar.
Ipak, najveće iznenađenje ostaje podatak da je privatni ugostitelj iz Skoplja za samo jednu godinu prijavio čak 171 milion dinara, nadmašivši sve ostale rekordere među objavljenim podacima, prenosi Kamatica.
Takve brojke najbolje pokazuju koliko se način zarađivanja i vrednovanja pojedinih profesija promenio od vremena bivše Jugoslavije do danas.