"Jednom smo reanimirali pedesetogodišnju ženu. Nismo mogli ništa da uradimo, preminula je. Počeo sam da vadim cevi iz njenog tela i u tom trenutku ona je sela, podigla ruku i pokazala prstom prema suprotnom zidu. Zatim je izgovorila nekoliko reči, čije mi je značenje kasnije postalo jasno, a onda se ponovo srušila na krevet. Kako su moje kolege reagovale na to? Rekle su: 'Ovo nije normalno', i tu se sve završilo. Jednostavno smo ignorisali ono što se dogodilo. Trebalo mi je mnogo vremena da shvatim da su ljudi duhovna bića", kaže lekar hitne pomoći Huan Hose Lopez.

Dr Huan Hose Lopez, lekar sa više od 30 godina iskustva u urgentnoj medicini, otkriva događaj koji je iz korena promenio njegov pogled na smrt. Tvrdi da je došao do nepobitnih dokaza o postojanju duhovnog života. Njegova uverenja ne zasnivaju se samo na kliničkim slučajevima pacijenata koji su, nakon što su proglašeni mrtvima, ponovo dolazili svesti i govorili o iskustvima "sa druge strane", već i na njegovom ličnom doživljaju. Godine 2017, nakon moždanog udara, lekar je, kako tvrdi, prošao kroz neobično iskustvo koje je dodatno učvrstilo njegovo uverenje da smrt nije konačan kraj.

"To je ono što većina lekara radi kada se suoči sa nečim neobjašnjivim"

Huan Lopez je 1986. godine diplomirao medicinu i hirurgiju na Univerzitetu u Mursiji, a potom završio specijalističku obuku iz urgentne medicine na Univerzitetu u Valensiji. Skoro tri decenije radio je u službi hitne pomoći bolnice Santa Marija del Rosel u Kartaheni. Dugo je, kako sam kaže, bio izrazito racionalan i nauci potpuno posvećen lekar, uveren da je ono što je naučno potvrđeno jedino na šta se može osloniti. Smrt je za njega predstavljala konačan ishod, odnosno neuspeh medicine da sačuva život.

"U knjigama piše da, ako nekoga reanimirate 30 minuta, a srce i dalje ne pokazuje znake aktivnosti, treba da prekinete postupak. Tog dana smo jednu ženu reanimirali čak 40 minuta. Nije bilo otkucaja srca i odlučili smo da prekinemo reanimaciju. Počeo sam da vadim cevi iz njenog tela, kada se ona iznenada uspravila, pokazala prema zidu i rekla: 'Rekla sam vam da ne idem sa vama.' Zatim se ponovo srušila na krevet. Pokušao sam da zaboravim na taj događaj. Nisam želeo nikakve probleme. Upravo to većina lekara radi kada se susretne sa nečim što ne ume da objasni", ispričao je Huan Lopez.

Žena leži na bolničkom krevetu.
Foto: Shutterstock

Lekar tvrdi da je tokom karijere prisustvovao i drugim neobičnim situacijama. Posebno su ga zbunjivali pacijenti koji su umirali sa osmehom na licu, čiji su izrazi ostajali mirni čak i u poslednjim trenucima. Takvi prizori naveli su ga da se zapita da li je smrt zaista potpuni nestanak čoveka ili postoji nešto što prevazilazi granice fizičkog života.

"Poznavao sam jednog uspešnog biznismena. Zvao se Fransisko Blaskes. Bio je mudar čovek u mnogo čemu. Jednog dana sreli smo se na ulici. Bilo je vreme Božića. Poželeli smo jedan drugom srećne praznike i kratko razgovarali o vremenu i zdravlju. Onda me je Fransisko iznenada pogledao i zagonetno rekao: 'Vi lekari znate da smrt nije kraj. Zašto ne pričate o tome?' Pomislio sam: 'Zašto uopšte ovo pominje? Verovatno je već proslavio Božić.' Ipak, taj razgovor nije mi izlazio iz glave. Želeo sam da saznam više", prisetio se lekar.

Ubrzo nakon toga, Huan Lopez je u jednom medicinskom časopisu naišao na oglas za kurs regresione terapije. Odlučio je da se prijavi, završio obuku i, prema sopstvenim navodima, postao prvi španski lekar kome su zdravstvene vlasti odobrile da se bavi ovom vrstom terapije. Tvrdi da mu je upravo taj rad promenio pogled na svet i uverenje o postojanju duše. Ipak, najznačajnije iskustvo doživeo je mnogo godina kasnije, 17. jula 2017.

shutterstock-708519388-1.jpg
Foto: Shutterstock

Tog dana Huan Lopez bio je na dežurstvu u bolnici. Sedeo je za računarom i popunjavao medicinsku dokumentaciju, dok mu je leva ruka počivala na ivici stola. Iznenada mu je ruka pala na pod. Nije mogao da je podigne niti da oseti bilo šta u njoj. Ubrzo je primetio da mu je oslabila i leva noga. Shvatio je da verovatno doživljava moždani udar.

"Desnom rukom dodirnuo sam levi ugao usana i primetio da mi je lice iskrivljeno. U prostoriji su sa mnom bile medicinske sestre. Nisam želeo da ih uplašim, pa sam levu ruku stavio u džep mantila kako ne bi bespomoćno visila. Zatim sam se oslonio na desnu ruku i ustao. Izašao sam iz prostorije praveći sitne korake. Soba je bila podeljena staklenim pregradama, tako da niko nije primetio šta se dešava. Morao sam da stignem do hitne pomoći. Usput sam sreo nekoliko lekara koji su mi ponudili pomoć, ali sam im pokretom ruke dao do znanja da mogu sam da hodam."

"To iskustvo mi je pokazalo da smo bića koja daju život telu"

"Imao sam osećaj kao da sam postao sićušan i da se nalazim unutar sopstvenog mozga. Činilo mi se da je moje telo brod kojim ja upravljam. Sve je bilo neverovatno teško. Povukao sam liniju u hodniku i pokušao da je pratim, ali sam stalno skretao ulevo. Na kraju sam stigao do kancelarije kolege sa kojim sam radio 25 godina. Zajedno smo započeli karijeru u vreme kada je medicina još bila umetnost – umetnost slušanja, posmatranja i pažljivog gledanja. Mora da sam izgledao užasno, jer je moj kolega odmah pojurio prema meni. Pitao me je: 'Šta ti se dogodilo?'", ispričao je Huan Lopez.

Pokušao je da mu objasni da doživljava moždani udar, ali su reči koje je izgovarao bile nerazgovetne. Kolega mu je pomogao da sedne, a ubrzo su u ordinaciju pozvana još dvojica mladih lekara. Lopez se seća da su zabrinuto razgovarali o njegovom stanju, dok je on pokušavao da ih umiri.

huan hose.png
Foto: Printscreen Youtube/Alejandro Agudo

"Ne brinite, dobro sam", rekao je.

U jednom trenutku učinilo mu se da ponovo može jasno da govori. Čuo je sopstveni glas i bio uveren da ga kolege razumeju, ali su njihova zabrinuta lica pokazivala da se ništa nije promenilo. Ponovio je da je dobro i zamolio ih da prestanu da budu nervozni.

"Tek tada sam shvatio da me niko ne čuje. Do tog trenutka već sam imao određenu predstavu o duši i postalo mi je jasno da sam sada ono što ljudi nazivaju dušom. Tada sam se setio svog tela. Pogledao sam u stranu i video ga kako sedi na stolici. Pokušao sam da se vratim u njega, ali nisam mogao. Shvatio sam da je situacija ozbiljna i da imam još četiri ili pet minuta pre nego što umrem. Razmišljao sam o svemu što još nisam uspeo da uradim. Želeo sam da napišem knjigu i počnem da držim predavanja", ispričao je lekar.

Dok je razmišljao o svojim neostvarenim planovima, primetio je biće koje se nalazilo u njegovoj blizini. Opisao ga je kao pojavu sastavljenu od bele svetlosti. Kako tvrdi, to biće počelo je da mu prikazuje događaje iz njegovog života, gotovo kao da lista stranice knjige. Sve se odvijalo veoma brzo, ali je imao utisak da vidi svaki detalj svoje prošlosti.

Kada se prikazivanje završilo, biće mu je navodno poručilo: "Ovo je tvoje iskustvo. Izabrao si da studiraš i živiš ovde."

U istom trenutku, Huan Lopez osetio je prisustvo još jednog bića. Ono mu je, prema njegovom svedočenju, saopštilo da može da se vrati i da će njegovo telo biti dobro, ali da sve zavisi od njegove odluke. Nije stigao ni da odgovori. Odjednom se ponovo našao u svom telu, koje je već ležalo na bolničkom krevetu. U sobu je ušao neurolog kako bi procenio njegovo stanje.

"Neurolog me je pregledao, a zatim se okrenuo ostalim lekarima i nezadovoljno promrmljao: 'Dakle, trebalo bi da vam verujem da čovek ovako izgleda samo deset minuta nakon moždanog udara.' Svi moji simptomi iznenada su nestali. Kada je neurolog izašao, kolega mi je rekao: 'Da nisam svojim očima video šta vam se dogodilo, rekao bih vam da ustanete, obučete se i odete kući. Ipak, zadržaću vas u bolnici. Moramo da uradimo još neke analize i uverimo se da je sve u redu.'"

Huan Lopez proveo je pet dana u bolnici, a prema njegovim rečima, nakon tog događaja nije ostao nijedan vidljiv trag neurološkog oštećenja. Godine 2022. doživeo je još jedan moždani udar, koji se razlikovao od prvog. Tada mu je ugrađen stent, a oporavak je, kako navodi, tekao relativno brzo. I drugo iskustvo protumačio je kao podsetnik na planove koje je sebi postavio, ali ih još nije ostvario.

Veruje da duša pamti iskustva iz prethodnih života

Huan Lopez je kasnije napisao knjigu o regresionoj terapiji i iskustvima koja su mu pacijenti prepričavali tokom seansi. Ovu tehniku opisuje kao način da se osoba, u izmenjenom stanju svesti, poveže sa emocijama i doživljajima iz prošlosti. Prema njegovom tumačenju, tokom takvih seansi ljudi mogu da opisuju događaje za koje veruju da su se odigrali pre nekoliko decenija, ali i pre više vekova.

U početku su ga, kako priznaje, pojedina svedočenja veoma iznenađivala. Vremenom je razvio uverenje da duša prolazi kroz više života, da nije ograničena vremenom i prostorom i da sa sobom nosi informacije iz prethodnih postojanja. Smatra da se te informacije mogu ispoljiti u sadašnjem životu kroz strahove, emocionalne reakcije, ali i određene sposobnosti.

Svoje viđenje objasnio je slikovitim primerom:

"Zamislite da sam živeo u 15. veku. Moje telo imalo je svoj mozak i svoju svest. Kada je umrlo, sve to je nestalo zajedno sa njim. Ali ko je preživeo? Ja sam duhovno biće koje je bilo otelotvoreno u zemaljskom životu. Moglo bi se reći da sam sada svest bez uma. Odlazim i sa sobom nosim informacije. Ne samo znanje koje sam stekao tokom zemaljskog života već i nerešene emocionalne traume. Zatim se vraćam u novom telu, ovog puta u 21. veku. Sve te informacije ostaju sačuvane u meni u uspavanom obliku. Ako u sadašnjem životu doživim nešto slično, deo njih može da se aktivira u vidu simptoma ili fobije."

Kao primer navodi osobu koja je, prema njegovom tumačenju, u jednom od prethodnih života greškom bila sahranjena živa, zbog čega bi u novom životu mogla da razvije strah od liftova i drugih zatvorenih prostora.

Prema Lopezovom uverenju, duša ne prenosi samo traume već i talente i veštine. Tako smatra da dete koje sa četiri godine počne da svira klavir može imati muzičko iskustvo iz nekog prethodnog života, odnosno da je možda već ranije sviralo instrument i bavilo se muzikom.

"Duhovni svet postoji. Imam dokaze za to. Tokom seansi susrećem se sa slučajevima u kojima pacijenti opisuju iskustva slična onome što sam ja doživeo 2017. godine. Kada govore o svom prošlom životu i trenutku u kojem se on završava, neki kažu: 'Vidim svetlost koja me privlači.' Iskustva koja sam doživeo na različite načine potvrđuju mi da smo bića koja daju život telu. Ovo još nije nauka, već skup dokaza. Nauka će postati onda kada ti dokazi budu dovoljno čvrsti. Verujem da je samo pitanje vremena", zaključuje Huan Lopez.

03:00
RADOVALA SE PUTOVANJU SA DECOM, PLANIRALA I KINU, A ONDA JE NESTALA! Novi detalji o nestanku Srpkinje u Nemačkoj - Oglasila se pravnica za Kurir televiziju Izvor: Kurir televizija