Romantizovanje o zločinacima bilo je prisutno ranije i ostalo je sve do danas. Narodna predanja su stvarala likove plemenitih razbojnika – od Robina Huda do Majkla Korleonea, i sve do junaka savremenih serija o kriminalcima poput Rejmonda Redingtona iz "Crne liste". Čak su i stvarni zlikovci dobijali oreol legendi, uprkos svojim zlodelima.
Tako je i antijunak s početka veka, kao što je Al Kapone, uspevao da kod nekih ljudi izazove divljenje. Njegovo ime odzvanjalo je širom Amerike, a kasnije i sveta.
Međutim, uspeli su da ga uhapse i optuže tek zbog neplaćanja poreza. Imao je samo 32 godine kada je osuđen na 11 godina zatvora. Već tada je bio teško bolestan – zavisnost od narkotika i venerične bolesti ostavile su vidljive tragove, uključujući oštećenje septuma.
U zatvoru veliki gangster nije mogao mirno da sedi. Njegovi saradnici, koji su ostali na slobodi, pokušavali su da mu obezbede poseban tretman. Oduzet mu je moć i uticaj – što ga je učinilo lakom metom za druge zatvorenike. Pokušao je da formira sopstvenu bandu radi zaštite, ali je to uspeo tek zahvaljujući podršci cimera iz ćelije i njegovih prijatelja, koji su mu pomagali da ostane bezbedan. Godine 1934. Kapone je premešten u čuveni zatvor Alkatraz.
To je bila nova kazniona, smeštena na stenovitom ostrvu, odakle se, kako se verovalo, nije moglo pobeći. Smešten je u samicu veličine 2 sa 5 metara. Za razliku od drugih zatvorenika, stražari ga nisu tukli, ali je morao da obavlja sve poslove: da čisti, pere podove, pere veš itd.
Kapone je mnogo čitao. Birane su mu knjige o pravilnoj upotrebi engleskog jezika, muzici i hortikulturi. Redovno je listao desetine novina i časopisa. Posebno je voleo knjigu Voltera Pitkina "Život počinje u četrdesetoj", jer je upravo u tim godinama trebalo da odsluži kaznu i izađe iz zatvora.
Ali navika da bude vođa nije ga napuštala. Navikao je da živi u čoporu.
Bio je uporan čovek. Počeo je da proučava muziku, naučio je da čita note i vežbao sviranje na bendžu. Uspeo je da nagovori upravu Alkatraza da mu dozvoli da osnuje muzički sastav. Drugi gangster, poznat pod nadimkom Mitraljez, svirao je bubnjeve. Dozvoljavali su im da vežbaju po 20 minuta dnevno. Možda je Kapone nekada ranije svirao, jer je pokazivao izuzetne muzičke sposobnosti. Hvalio se da zna preko 500 melodija, uglavnom iz raznih predstava.
Njegovo bendžo mu je čak poslužilo i kao oružje – uspeo je da se njime odbrani od zatvorenika koji ga je napao žiletom. Zadobio je samo površinsku posekotinu.
Ipak, nije sve bilo tako ružičasto. Njegove venerične bolesti nisu samo napredovale, već su ozbiljno narušavale njegovu svakodnevnu funkcionalnost. Uticale su i na njegovo mentalno stanje, izazivajući simptome ludila.
Lekari su pokušavali da ga leče krajnje bizarnom metodom – ubrizgavali su mu virus malarije, verujući da visoka temperatura može da uništi sifilis. Da je kazna trajala duže, njegov život bi se verovatno znatno skratio.
Ipak, Al Kapone je preživeo zatvor i izašao na slobodu 1939. godine, u svojoj četrdesetoj godini – baš kao u knjizi koju je nekada čitao. Ali to nije bila nova prilika za život. Bolest ga je uništila do te mere da je ostatak dana provodio po bolnicama. Njegov um i psiha propadali su do nivoa deteta. Njegovo telo bilo je toliko oslabljeno da su ga sve češće napadale nove bolesti.
Na kraju se život ovog mafijaškog šefa završio teško. Posle tihe smrti koja je počela njegovim porocima, dobio je moždani udar i upalu pluća u januaru 1947. godine. Tako je skončao jedan od najvećih gangstera u istoriji.
Mafija nekada i sad se mnogo razlikuje: Boža Spasić otkrio tajne starih kriminalaca, a za jedan jeziv izaz dosad niste čuli