Mlađi sin Miloša Bojanića, Mikica, istakao je da je njegov sin koji ima autizam, imao brojne terapije kako u Srbiji, tako i u Kanadi, ali da trenutno ne prima tretmane. Pevač je opisao napredak koji primećuje kod deteta:
„U odnosu na prošlu godinu je mnogo, mnogo bolji. Napreduje, ide ka boljem. Tako da sada je dobro. Pre nismo mogli da sednemo sa njim u restoran, a sada hoće i da sedne, pije sokić, klopamo zajedno. Ima tih stvari gde napreduje, da možemo da funkcionišemo. Nažalost, to je autizam i leka nema, ali napredak zavisi od deteta. Kod neke dece napredak bude veći, kod druge manji, sve zavisi od oblika autizma.“
Pevač je dodao da njegovu suprugu posebno opterećuje stalna briga:
„24 časa dnevno brine o njemu i to je veliki teret. Koliko mi je teško zbog njega, toliko je i zbog nje.“
Suočavanje sa dijagnozom i roditeljski izazovi
Mikica je priznao da je prvobitno bilo teško pomiriti se sa dijagnozom sina:
„To je nešto što može da razume samo roditelj koji ima dete sa autizmom. Voleo bih da bolest pređe na mene, kao i supruga, ali to nije moguće. Nema leka za autizam.“
Ipak, pevač ističe da su on i supruga vremenom prihvatili situaciju i fokusirali se na ono što mogu da učine:
„Radimo sve što možemo kako bi njemu bilo bolje. Morali smo i zbog njega i zbog druge dece da nastavimo normalno sa životom i prihvatimo situaciju.“
Mali, ali značajni koraci napretka
Napredak deteta, iako postepen, donosi porodici osećaj radosti i optimizma. Mikica opisuje jednostavne trenutke koji sada imaju posebno značenje: zajednički obroci, šetnje i sitni rituali koji pre nekoliko godina nisu bili mogući.
„Sad možemo zajedno da sednemo, popijemo sokić, klopamo – to su male stvari, ali veliki pomaci u našem životu.“
Pevač je istakao značaj timske podrške u porodici i koliko je njegova supruga ključna u svakodnevnoj brizi:
„Odmah su dijagnostikovali autizam, i tu kreće pakao. Supruga nosi najveći teret, ali zajedno učimo kako da funkcionišemo i da sinu pružimo najbolje moguće uslove.“
Mikica naglašava da je najvažnije zadržati ravnotežu i nastaviti život uprkos izazovima, pružajući detetu sigurnost i ljubav, dok istovremeno brinu i o ostatku porodice.
Stil / Blic
