Rak debelog creva je maligni tumor koji nastaje upravo u debelom crevu. Podsećanja radi, debelo crevo predstavlja završni deo našeg digestivnog trakta, u kojem se formira i izbacuje stolica. U medicini se često koristi termin „kolorektalni karcinom”, koji obuhvata dve lokacije: rak debelog creva i rak rektuma.
Ova dijagnoza se može pojaviti u bilo kom životnom dobu. Proces razvoja obično počinje sitnim, benignim izraslinama koje se nazivaju polipi, a koje nastaju na unutrašnjem zidu creva. Iako sami po sebi nisu opasni, ukoliko ostanu neotkriveni i ne budu uklonjeni, neki od ovih polipa mogu vremenom prerasti u maligni tumor. Budući da je reč o sporom procesu, postoji prostor za pravovremenu intervenciju, a time i mogućnost izlečenja.
Ko je u riziku?
Razmotrimo faktore koji mogu pokrenuti razvoj ove bolesti. Spisak je prilično dugačak, a na mnoge od ovih faktora možemo i sami da utičemo.
- Starost. Statistika govori sama za sebe: većina slučajeva dijagnostikuje se kod osoba starijih od 50 godina. Ipak, postoji zabrinjavajući trend – kolorektalni karcinom (KRK) se sve češće dijagnostikuje kod pacijenata mlađih od 50 godina. Iako je starost značajan faktor, ona nije i jedini.
- Hronična upala. Stanja kao što su ulcerozni kolitis ili Kronova bolest – obe predstavljaju hronične inflamatorne bolesti creva – značajno povećavaju rizik. Dugotrajna upala stvara uslove koji pogoduju nastanku ćelijskih mutacija.
- Nasleđe. U nekim slučajevima, vaši geni mogu biti razlog za zabrinutost. Otprilike 5–10% svih slučajeva kolorektalnog karcinoma povezano je sa naslednim mutacijama. Poznati sindromi uključuju familijarnu adenomatoznu polipozu (FAP) – koju karakteriše pojava stotina polipa – kao i Linčov sindrom (poznat i kao nasledni kolorektalni karcinom bez polipoze).
- Porodična istorija. Čak i ako nemate utvrđenu genetsku mutaciju, činjenica da je neko od vaših krvnih srodnika – posebno srodnik u prvom kolenu (roditelji, braća, sestre ili deca) – imao kolorektalni karcinom, automatski vas svrstava u grupu sa većim rizikom. Ako su dva ili više srodnika imali ovu bolest, rizik postaje još značajniji.
- Ishrana. Iako naučna zajednica o tome još uvek vodi raspravu, mnoge studije ukazuju na to da ishrana siromašna vlaknima, a bogata crvenim mesom i prerađenim proizvodima (kao što su kobasice, viršle i slanina), povećava rizik. Ukratko, sve ono što je, generalno gledano, nezdravo za creva, s vremenom može dovesti do zdravstvenih problema.
- Način života. Sedelački način života vodi pravo ka zdravstvenim tegobama; kod osoba koje su fizički neaktivne postoji veća verovatnoća za razvoj ove bolesti. S druge strane, redovna fizička aktivnost smanjuje rizik. Creva, na neki način, „vole” kada se pokrenu.
Dijabetes i višak telesne težine. Osobe sa dijabetesom ili insulinskom rezistencijom, kao i one koje se suočavaju sa gojaznošću, zahtevaju posebnu pažnju. Višak telesne težine ne povećava samo rizik od nastanka bolesti, već i rizik od smrtnog ishoda.
Štetne navike. Pušenje i zloupotreba alkohola predstavljaju dva klasična faktora rizika koja štetno utiču na ceo organizam — a debelo crevo nije izuzetak.
Kako prepoznati da nešto nije u redu?
Najopasnija karakteristika kolorektalnog karcinoma (KRK) jeste to što u ranim fazama možda uopšte ne izaziva nikakve simptome. Polipi su sitni, nema bola, a vi se možete osećati sasvim dobro. Međutim, kako tumor raste, mogu se pojaviti određeni karakteristični simptomi:
- Promene u navikama pražnjenja creva: Mogu se javiti naizmenični zatvor i dijareja, ili promene u boji i konzistenciji stolice. Reč je o upornim promenama koje ne prolaze same od sebe.
- Krv u stolici ili na toalet papiru: Ne mora uvek biti reč o jarkocrvenoj krvi, koja se obično vezuje za hemoroide; često je u pitanju „okultna” (skrivena) krv, koja se može otkriti samo posebnim testovima ili kada se pomeša sa stolicom.
- Uporna nelagodnost u stomaku: Ovo može uključivati osećaj nadutosti ili punoće, grčeve, gasove, odnosno tup bol – pri čemu ništa od navedenog ne nestaje nakon pražnjenja creva.
- Osećaj nepotpunog pražnjenja: Imate utisak da ste završili sa pražnjenjem, ali osećate kao da je „nešto ipak ostalo”.
- Slabost, brzo zamaranje ili neobjašnjiv gubitak telesne težine: Vaše telo troši svoje resurse u borbi protiv tumora.
Napomena: Ovi simptomi su veoma nespecifični. Mogu biti povezani i sa stanjima kao što su sindrom iritabilnog creva (IBS), hemoroidi ili drugi zdravstveni problemi. Ipak, ako ovi simptomi potraju duže od dve ili tri nedelje, vreme je za lekarski pregled – umesto da samo nagađate šta bi mogao biti uzrok.
Najbolji način da se otkrije bolest je skrining
Kao što smo već utvrdili, ako se polip otkrije pre nego što preraste u rak, on se jednostavno može ukloniti – i problem je rešen. Dakle, skrining nije samo neka zastrašujuća medicinska procedura, to je jedini način da se bolest otkrije u fazi u kojoj je izlečenje gotovo 100% zagarantovano.
Idealno doba za početak skrininga je 45. godina života. Međutim, ako imate neki od gore navedenih faktora rizika, najbolje je da počnete ranije – u dogovoru sa svojim lekarom.
Evo osnovnih opcija za skrining
- „Zlatni standard” je kolonoskopija (fibrokolonoskopija). Tokom ove procedure, lekar koristi specijalizovani instrument kako bi iznutra pregledao celokupnu dužinu debelog creva. Ako su rezultati u redu, pregled je potrebno obavljati samo jednom u 10 godina. Iako može biti neprijatno iskustvo, uz primenu anestezije ili sedacije, procedura se sasvim lako podnosi. Što je najvažnije, ovo je najpreciznija metoda: ako se pronađe polip, on se može odmah ukloniti.
- Imunohemijski test na okultno (skriveno) krvarenje u stolici (FIT) je jednostavan test koji se može uraditi kod kuće. Potrebno ga je raditi jednom godišnje. Prednost je u tome što je brz i bezbolan, dok je nedostatak taj što, ukoliko je rezultat pozitivan (što je retko), ipak morate obaviti kolonoskopiju kako bi se utvrdio uzrok.
- Virtuelna kolonoskopija (CT kolonografija) koristi kompjuterizovanu tomografiju za kreiranje 3D prikaza debelog creva. Radi se jednom u 5 godina. Iako ova metoda ne podrazumeva uvođenje instrumenta u crevo, u slučaju otkrivanja polipa, ipak će biti neophodna standardna kolonoskopija radi njihovog uklanjanja.
Postoji i sigmoidoskopija (pregled samo donjeg dela debelog creva), mada ona nije naročito česta u Rusiji. Važno je zapamtiti ovo pravilo: ako bilo koji test (osim direktne kolonoskopije) ukaže na nešto sumnjivo, kolonoskopija je obavezna.
Šta da radite ako vam je već ustanovljena dijagnoza?
Savremena medicina je dobro opremljena za borbu protiv kolorektalnog karcinoma. Metode lečenja zavise od stadijuma bolesti i mogu uključivati hiruršku intervenciju (uklanjanje dela creva), hemoterapiju ili radioterapiju.
Postoje i napredniji pristupi, kao što su ciljana terapija (lekovi koji sa velikom preciznošću deluju na tumor) i imunoterapija (koja osnažuje vaš sopstveni imuni sistem da napadne tumor). Često se ove metode koriste u kombinaciji.