Rođena kao Suzan Abigail Tomalin 1946. godine u Njujorku bila je najstarija od devetoro braće i sestara. U sebi ima sa očeve strane, koji je bio televizijski producent, engleske, irske, i velške krvi, dok je sa majčine strane ima i italijanskog porekla. Posle završenog Američkog katoličkog univerziteta 1968. godine, oprobala se u glumi i do danas ostvarila sjajne rezultate, iako su joj prognozirali da će se njena karijera završiti još pre nekoliko decenija!
Iako romansa sa prvim suprugom i glumcem Kristoferom Saradonom, za koga se udala 1967. godine, nije potrajala, njegovo prezime zadržala je kao umetničko i posle razvoda, do kojeg je došlo nakon 12 godina zajedničkog života.
Danas nije samo jedno od najpoznatijih lica u Holivudu, već je veoma cenjen gost i na događajima vezanim za endometriozu, od koje i sama boluje, želeći da svojom pričom bude potpora i drugima sa istom dijagnozom.
Prvi koraci u glumi
Sarandonina filmska karijera započela je 1970. godine glavnom ulogom u "Joe", dramskom igranom filmu. Zatim je pobrala simpatije gledalaca sapunicom "A World Apart", postaje veoma slavna sa 29 godina, posle pojavljivanja u "Rocky Horror Picture Show-u", dok je lik Janet Weiss prepoznatljiv i danas.
Čak pet puta bila je nominovana za Oskara, dok joj je uloga časne sestre Helen Prejean u filmu "Odlazak u smrt" (1995.) konačno donela tu prestižnu nagradu u njene ruke.
Neki od njenih najuspešnjih filmskih ostvarenja su: "Atlantic City" (1980.), "Glad" (1983.), "Vešticama iz Eastwicka" (1987.), "Thelmu i Louise" (1991), "Lorenzovo ulje" (1992.), "Klijent" (1994.).
Od 2017. godine igra lik Bette Davis u seriji "Feud: Bette and Joan", a gledaoce je oduševila ulogom Beti Dejvis.
Privatan život i suočavanje sa bolešću
Do 1984. već je imala više od 25 uloga u raznim serijama i filmovima. Tih godina započinje ljubavnu priču sa italijanskim rediteljem Francom Amurrijem.
Kako nije mogla dugo da se ostvari u ulozi majke, bila je svesna da se suočava sa određenim zdravstvenim problemima, ali lekari nikako nisu mogli da joj odrede pravu dijagnozu. Međutim, pored svoh poteškoća, njena želja je pobedila i dobila je ćerku sa blizu četrdeset godina.
Tek u četrdesetima glumica je saznala da boluje od endometrioze, benigne bolesti u kojoj se ostaci endometrija (unutarnjeg tkiva maternice), mogu pronaći izvan materice, gde im inače nije mesto. Najčešće se ti komadi nalaze na trbušnoj maramici zidova male karlice, jajniku, kada formiraju takozvane čokoladne ciste, jajovodu, mokraćnoj bešici, crevima, ali i na udaljenim organima, recimo na plućima.
Ovo stanje može uzrokovati bol u različitim delovima tela, a često dovodi i do neplodnosti, jer žena s endometriozom ima manje i lošije kvalitete oocita.
Životna pobeda - rođenje ćerke
“Nemoj imati dete” i “To će ti uništiti karijeru”, bile su neke od stvari koje su joj drugi ljudi govorili. No, glumica nije pridavala mnogo značaja tome i hrabro je nastavila sa trudnoćom, čvrsto verujući da će sve biti u redu. Tako je i bilo, rodila je prvu kćerku Evu Amurri, koja je krenula njenim stopama i postala, takođe, glumica.
Ljubav uprkos razlici u godinama i još dvoje dece
Ljubav sa Amurrijem je prekinuta, ali je 1988. započela vezu sa 12 godina mlađim glumcem Timom Robinsom, sa kojim je bila u vezi sve do 2009. godine. Njega je upoznala na snimanju filma "Bull Durham", koji ju je učinio još popularnijom. Sa njim je dobila svoja druga dva sina, Džona Henrija i Majlsa Robinsa.
“Prvu bebu sam rodila u 39. godini, a treću u 45. i u svakoj trudnoći ljudi su me pitali da li sam normala i da ne bi trebalo to da radim - otkrila je Sarandon u jednom intervjuu.
Njena ćerka Eva podarila joj je troje unučadi, a po objavama na društevnim mrežama može se videti da posebno uživa u ulozi bake.
Da bi imala porodicu kakvu ova filmska legenda ima danas, morala je prevazići mnoge fizičke barijere i ne prihvatiti “ne” kao odgovor kada je u pitanju njena bolest. Svojim primerom je pokazala da zaista ništa nije nemoguće!
Živi punim plućima i u osmoj deceniji života
Suzan Sarandon sada ima 75 godina, majka je troje dece i baka troje unučadi. Završetak njene priče je srećan, ali digla je glas o endometriozi kako bi i drugima dala snagu da se suoče sa svojom boli i što pre dođu do adekvatnog lečenja. I dalje je vrlo aktivna u glumačkim vodama, ali i veoma glasna u borbi za ljudska prava, posebno prava imigranata, aktivna je i u kampanjama LGBT+ populacije i žestoka je protivnica rata.
