Čitavog života sam bila žena koja se na "proverene" načine borila sa viškom kilograma. Beskrajne dijete, brojanje kalorija, post, a onda slom, povratak starim navikama i omraženim kilogramima koji su se ne samo vratili, već su sa sobom donosili i nove „prijatelje“.
Ali posle 50. godine, situacija se pogoršala. Menopauza, hormonske promene, spor metabolizam… Pogledala sam se u ogledalo i videla kako moje telo gubi formu, a broj na vagi se polako, ali sigurno penje naviše.
Pre godinu dana sam imala 68 kg, sa visinom od 165 cm, i to je bila norma za mene. A onda sam dobila 75kg, pa 78 kg, i to je bila granica. Osećala sam se nespretno, odeća mi nije odgovarala, a moj odraz u ogledalu me uopšte nije zadovoljavao. Odlučila sam da više ne mogu ovo da radim. Ali znala sam da mi tradicionalne dijete neće pomoći. Bila sam umorna od zabrana, slomova i stalne krivice. Shvatila sam da mi je potreban drugačiji pristup. Želela sam da smršam, ali ne po cenu svog mentalnog zdravlja. A onda sam počela da tražim informacije, čitam članke, konsultujem se sa nutricionistima i postepeno sam došla do svog sistema, koji mi je pomogao da smršam 10 kg za šest meseci, i, što je najvažnije, da održim ovu težinu.
Korak 1: Prestala sam da demonizujem hranu
Ovo je možda bilo najvažnije otkriće za mene. Čitavog života sam delila proizvode na „dobre“ i „loše“. Kolač je loš, salata je dobra. Prženi krompir je neprijatelj, kuvana pileća prsa su prijatelj. Ova crno-bela slika me je dovela do toga da sam se stalno osećala zarobljeno. Slomila sam se jer je „zabranjeno voće slatko“ , a onda sam osećala grižu saveti zbog slabosti. Odlučila sam da potpuno promenim svoj stav prema hrani. Prestala sam da brojim kalorije. Umesto toga, počela sam da slušam svoje telo.
Savladala sam princip „intuitivnog jedenja “. Pitala sam se: „Da li sam zaista gladna? Ili jedem samo iz dosade, stresa ili zato što je vreme za ručak?“ Jela sam kada sam bila gladna i prestajala kada sam se osećala sitom. I znate šta je najzanimljivije? Kada prestanete da sebi nešto zabranjujete, to prestaje da bude toliko poželjno. Mogla sam da pojedem malo parče torte, uživam u njemu, a da ne pojedem celu. To je bio napredak!
Korak 2: Pronašla sam "svoj" sport
Za mene je sport uvek bio nešto čime sam se „obavezno“ bavila. Iscrpljujući treninzi u teretani, gde sam se osećala kao da tu ne pripadam, ili dosadna trčanja, od kojih sam odustajala posle nekoliko dana. Sve je to bilo zato što sam radila ono što sam „morala“, a ne ono što sam „volela“.
U nekom trenutku sam shvatila da samo treba da pronađem vrstu aktivnosti koja će mi donositi radost. Probala sam jogu. U početku je bilo teško, ali onda sam osetila kako mi telo postaje fleksibilnije, a um smireniji. Joga mi je pomogla da se nosim sa stresom, što je bio jedan od razloga mog prejedanja. Takođe sam počela da idem u duge šetnje. Polako, uživajući u prirodi. Slušala sam muziku, audio knjige ili jednostavno uživala u tišini. Tako sam počela da hodam 10.000 koraka dnevno, pa čak i više. Bilo je lako, prijatno i efikasno.
Korak 3: Naučila sam da pravilno pijem vodu
Zvuči tako jednostavno, ali za mene je to bilo pravo otkriće. Uvek sam pila malo vode. Čaj, kafu, sok – da, ali čistu vodu… skoro ne. Naučila sam da nedostatak vode usporava metabolizam, izaziva lažni osećaj gladi i dovodi do edema.
Počela sam da nosim flašicu vode sa sobom. Postavila sam podsetnike na telefonu da popijem čašu vode na svakih 1-2 sata. U početku je bilo teško, ali je onda postalo navika. Počela sam da primećujem da se osećam bolje, koža mi je postala čvršća, a glad lakša za kontrolisanje.
Korak 4: Zaljubila sam se u povrće
Jela sam povrće jer sam „morala“. Ali nikada ga nisam volela. Mislila sam da je dosadna, neukusna hrana. Sve se promenilo kada sam počela da ga kuvam na nove načine. Dodavala sam začine, eksperimentisala sa različitim sosovima na bazi jogurta, pekla ga sa začinskim biljem. Otkrila sam da vlakna kojima je povrće bogato daju osećaj sitosti, poboljšavaju varenje i pomažu u uklanjanju toksina.
Moja ishrana je postala raznovrsna i ukusna. Prestala sam da se osećam uskraćeno za nešto. Porcije su mi postale veće, ali se nisam gojila jer sam jela niskokaloričnu, ali obilnu hranu.
Korak 5: Naučila sam da upravljam stresom i spavanjem
Nakon što sam napunila 50 godina, otkrila sam da je stres postao moj stalni pratilac. Posao, porodica, brige… Jela sam slatkiše i brašno da bih se oslobodila stresa, a onda sam patila od nesanice. Začarani krug.
Shvatila sam da, kako bih smršala i uopšte ostala zdrava, moram da naučim kako da upravljam stresom. Počela sam da praktikujem meditaciju, jogu i da pronalazim vreme za hobije. Takođe sam razvila „higijenu spavanja “. Legla bih u krevet svake večeri u isto vreme, držala telefon dalje od kreveta i trudila se da ne gledam TV pre spavanja. Kvalitetan san mi je pomogao ne samo da se oporavim, već i da kontrolišem hormone koji kontrolišu apetit.
Moje dodatne tajne i važni detalji
Pored ovih pet ključnih koraka, želim da podelim još nekoliko važnih zapažanja koja su mi pomogla.
- Prestala sam da se merim svaki dan. Brojevi na vagi mogu u velikoj meri uticati na naše raspoloženje. Odlučila sam da se merim jednom nedeljno, ili čak ređe. Naučila sam da se fokusiram na svoja osećanja: kako mi odeća stoji, kako se osećam. To mi je pomoglo da se ne opterećujem rezultatom i da uživam u procesu.
- Počela sam da vodim dnevnik ishrane. Ne da bih brojala kalorije, već da bih analizirala svoja osećanja. Zapisivala sam šta jedem i kako se osećam posle toga. To mi je pomoglo da shvatim koja hrana me je nadimala, činila težim ili imala gorušicu, i mogla sam da prilagodim ishranu.
- Pronašla sam grupu za podršku. Moja prijateljica, koja je takođe želela da smrša, postala je moj istomišljenik. Delile smo naše uspehe, podržavale jedna drugu u teškim trenucima i išle zajedno u šetnje. Veoma je važno kada imate osobu koja vas razume i podržava.
- Počela sam da jedem polako i pažljivo. Ranije sam bukvalno „gutala“ hranu. Sada pokušavam da jedem polako, temeljno žvaćući hranu. To mi pomaže da se brže osećam sito i uživam u ukusu hrane.
Zašto moj sistem radi posle 50 godina?
Mnoge tradicionalne dijete ne funkcionišu posle 50. godine jer ne uzimaju u obzir karakteristike tela u ovom dobu. Naš sistem za varenje se usporava, metabolizam postaje manje aktivan, a hormonska pozadina se menja. Moj sistem uzima u obzir ove karakteristike:
- Intuitivna ishrana vam pomaže da izbegnete stres, koji pokreće nakupljanje masti.
- Fizička aktivnost , odabrana prema vašem ukusu, ne samo da sagoreva kalorije, već i poboljšava hormonsku ravnotežu.
- Pravilan režim ispijanja vode i povećanje unosa vlakana pomažu u suočavanju sa sporim varenjem.
- Kontrola stresa i kvalitetan san normalizuju funkcionisanje hormona koji su odgovorni za apetit i metabolizam.