Odnos između majke i sina oduvek je bio gotovo mističan— suviše snažan i dubok da bi se u potpunosti izrazio rečima. Žena koja je dete nosila pod srcem i odgajila ga, teško prihvata hladnoću koja dolazi s njegovim odrastanjem. Pogled ravnodušnosti, usputna opaska – te sitnice ponekad bole više od bilo kog fizičkog udarca. I tada se, negde u tišini srca, javlja ono bolno pitanje: „Gde sam pogrešila?“
Sigmund Frojd, često osporavan zbog svog pristupa ljudskoj psihi, posmatrao je upravo ovu vezu s neverovatnom suptilnošću. Po njemu, majka i sin nisu samo porodica – to su dve duše povezane kroz nevidljivu dramu, u kojoj nesvesno vodi svoje tihe bitke. Majka je, govorio je, „prvi objekat ljubavi“, ali istovremeno i figura protiv koje se dete mora boriti da bi postalo samostalno biće.
Nepoštovanje odraslog sina prema majci retko ima jednostavno objašnjenje. Ono ne govori samo o njegovom karakteru ili vaspitanju – to je složen splet dečjih razočaranja, kulturnih očekivanja, unutrašnjih strahova i potisnutih želja. Ako sve svedemo na rečenice poput „nezahvalan je“ ili „dala sam mu sve“, propuštamo da sagledamo dublju istinu: koreni problema uvek leže u psihi.
Frojd je rekao: „Ne biramo svoja osećanja, ali možemo da biramo šta ćemo sa njima.“
Upravo u toj rečenici krije se ključ razumevanja.
1. Želja za nezavisnošću
Svaka majka se seća trenutka kada njen mali dečak po prvi put ponosno izgovori: „Mogu sam!“ Isprva to deluje slatko i dirljivo, ali vremenom postaje izvor sukoba. Dete koje je nekad tražilo zagrljaj, sada traži prostor.
Frojd je objašnjavao da odrastanje znači prekid simbiotske veze sa majkom. Što je ta veza u detinjstvu bila jača, sin će je kasnije žešće odbacivati. Iako to može izgledati kao nezahvalnost, često je reč o njegovom očajničkom pokušaju da pronađe sebe.
Praktičan savet: Umesto da ga previše kontrolišete, dajte mu prostor i poverenje. Rečenica „Verujem ti“ može učiniti više od hiljadu saveta. Ponekad majčina tišina i mir govore više od bilo koje rečenice.
2. Edipov kompleks
Jedna od Frojdovih najpoznatijih, ali i najkontroverznijih teorija, jeste Edipov kompleks. U ranom detinjstvu dečak nesvesno vidi majku kao objekat ljubavi, a oca kao rivala. Ako se taj unutrašnji sukob ne razreši, on kasnije postaje izvor napetosti.
Odrasli sin tada može majci zamerati što je imala „previše uticaja“, ili je optuživati da ga je „kontrolisala“. Iza tih reči zapravo stoji dečak koji nikada nije do kraja savladao svoje detinje borbe.
Praktičan savet: Umesto prebacivanja, razgovarajte o prošlosti bez optuživanja: „Sećaš li se čega si se najviše radovao kao dete?“ Takvi razgovori mogu izlečiti stare rane bolje nego bilo kakva rasprava.
3. Projekcija sopstvenih neuspeha
„U drugima vidimo samo odraz sebe“, govorio je Frojd. Kada se sin nađe u krizi — u poslu, vezi ili samopouzdanju — on često svoj unutrašnji bol nesvesno prenosi na majku.
Tada se pojavljuju rečenice poput: „Ti si kriva što nisam uspeo“ ili „Ti si me sputavala“. U stvarnosti, on ne napada majku, već sopstvenu nemoć.
Praktičan savet: Ne odgovarajte objašnjenjima ni odbranom. Umesto toga, smireno recite: „Razumem te. Hajde da zajedno otkrijemo šta te muči.“ Time razgovor prelazi iz sukoba u razumevanje.
4. Zavist prema majčinskoj snazi
Majka poseduje posebnu moć — ne samo fizičku, već i duhovnu. Ona je izvor života, prvi autoritet i figura koja daje sigurnost. Za sina, to je istovremeno predmet divljenja i izvor nesvesne konkurencije.
Ako se muškarac u odraslom dobu oseća slabim ili izgubljenim, može potajno zavideti toj snazi. To se često izražava kroz sarkazam, umanjivanje njenih reči ili ismevanje njenog ponašanja.
Praktičan savet: Dajte mu do znanja da je važan. Rečenice poput „Ponosna sam na tebe“ ili „Mnogo si postigao“ pomažu da se odnos pretvori u međusobno poštovanje, a ne u rivalstvo.
5. Uticaj oca i drugih autoriteta
Frojd je smatrao da otac ima ključnu ulogu u formiranju muške psihe. Ako je sin odrastao gledajući oca koji je zanemarivao ili potcenjivao majku, on će taj obrazac nesvesno ponavljati.
Isto važi i za druge muške figure — dedu, brata, očuha — koje oblikuju sinov odnos prema ženama.
Praktičan savet: Razgovarajte o vrednostima i poštovanju. Pitanje „Šta za tebe znači poštovati nekog?“ može pomoći sinu da shvati da njegovi stavovi nisu uvek njegovi, već nasledeni modeli ponašanja.
6. Potisnute emocije iz detinjstva
Kada dečaku godinama govore: „Ne plači“, „Budi jak“, „Muškarci ne pokazuju slabost“, te rečenice postaju tiha rana u njegovoj duši. Te emocije ne nestaju — one se pretvaraju u hlađenje, distancu ili agresiju prema majci.
Praktičan savet: Stvorite siguran prostor za iskren razgovor. Rečenica: „Važno mi je da te razumem“ često je prvi kor ka toplijem odnosu.
7. Strah od ranjivosti
Za odraslog muškarca, majka je simbol nežnosti, sigurnosti i topline. Priznati da mu je još uvek potrebna znači priznati sopstvenu slabost — a to je nešto što mnogi muškarci ne umeju da urade.
Zato se često kriju iza maske ravnodušnosti. Ali iza te hladnoće često stoji strah da će, ako pokaže emocije, izgubiti kontrolu.
Praktičan savet: Pokažite da ranjivost nije slabost. Rečenice poput „Svi ponekad trebamo podršku“ mogu probiti zid tišine između vas.
Frojd je govorio da je odnos između majke i sina „čvor koji se ne može razvezati, ali se može osloboditi“. Taj čvor u sebi nosi ljubav, bol, ogorčenost i strah.
Nepostovanje sina ne mora biti kraj odnosa. Iza hladnoće se često krije neizrečena tuga, a iza grubosti — potreba da bude saslušan. Ponekad jedno „Hvala“ vredi više od hiljadu izvinjenja.
Kao što je Viktor Igo rekao: „Najčvršća veza je ona koja se ne vidi.“
I možda je baš to suština: prava snaga žene ne leži u onome što čini za druge, već u sposobnosti da sebi i svom detetu dozvoli da budu ono što jesu — i da se vole i onda kada se ne razumeju.
