Kada dete odrasta u haotičnom ili emocionalno nestabilnom okruženju, posledice se ne završavaju samim detinjstvom. Takvi uslovi ostavljaju nevidljive, ali duboke tragove, koji se kasnije ogledaju u načinu razmišljanja, ponašanju i odnosima sa ljudima. Stručnjaci ističu da obrasci usvojeni u tim ranim godinama mogu oblikovati osećanja, poverenje u druge i sposobnost građenja stabilnih veza u odraslom dobu.

Evo nekoliko osobina i ponašanja koja se često razvijaju kod onih koji su odrasli u emocionalno nestabilnim porodicama:

stockphotovintagephotoofboysplayingonwoodenswingfifties120235972.jpg
Foto: Shutterstock

Osećaj nesigurnosti u svetu

Osobe koje su imale teško detinjstvo često posmatraju svet sa dozom straha i sumnje. Terapeutkinja dr Gloria Brame navodi da to može dovesti do nepoverenja prema drugima, pa čak i do osećaja paranoje ili beznađa. Istraživanja pokazuju da ovakva iskustva snažno utiču na to koliko se čovek oseća bezbedno i u kojoj meri je sposoban da veruje ljudima oko sebe.

Više poverenja u prijatelje nego u porodicu

Ako je dom bio mesto kritika, uvreda i stalnog isticanja onoga što "nedostaje", osoba često ne dobija potvrdu sopstvene vrednosti od najbližih. Zato kasnije ulaže mnogo više energije u prijateljstva, odnose sa nastavnicima, kolegama ili mentorima – jer upravo od njih dobija podršku i priznanje koje u porodici nije imala.

shutterstock-2277615829.jpg
Foto: Shutterstock

Tolerisanje ponašanja ispod sopstvene vrednosti

Kada dete odrasta okruženo vikom, svađama i emocionalnim ispadima, takva atmosfera mu postaje "normalna". Kasnije u životu nesvesno prihvata i trpi slične obrasce, čak i kada mu ne odgovaraju, jer veruje da ne zaslužuje bolje. Umesto da se suoči sa problemom, ostaje u začaranom krugu toksičnih odnosa.

Povlačenje kada nastanu problemi

Mnogi razviju mehanizam povlačenja i emocionalnog distanciranja kada situacija postane preteška. To im otežava da se otvore, pokažu svoje pravo ja i izgrade dublje odnose. Umesto da traže bliskost, veruju da ljubav moraju "zaslužiti", pa se često osećaju iscrpljeno i usamljeno.

Želja za ljubavlju, ali teško prihvatanje iste

Deca roditelja koji nisu pokazivali toplinu i ljubav često odrastaju sa osećajem da nisu dovoljno vredna. Iako znaju da ih roditelji na neki način vole, taj osećaj nikada ne doživljavaju do kraja. Kao posledica, u odraslom dobu se javlja unutrašnja glad za ljubavlju, praćena poteškoćama u samoprihvatanju. Naučna istraživanja potvrđuju da takvi obrasci mišljenja mogu dugoročno narušiti mentalno zdravlje.

Zaključak

Odrastanje u emotivno nestabilnom okruženjune prolazi bez posledica. Ipak, prepoznavanje ovih obrazaca prvi je korak ka promeni. Svesnost o tome šta nas je oblikovalo može pomoći da svesno biramo drugačiji put i izgradimo zdravije odnose – kako sa sobom, tako i sa drugima.

04:26
Advokat podjednostavio nacrt novog Zakona o zaštiti potrošača Izvor: Kurir televizija