Stipo Jeleč iz Zagreba i Dragica iz Beograda su brat i sestra koji su se prvi put videli 2019. i to nakon pune 34 godine! Naime, zbog oca koji je krio svoju ćerku iz prvog braka, izgubili su svaki kontakt, ali jedno drugom su stalno bili u mislima. Međutim, Stipo nije mogao ni da sanja da je njegova voljena sestra postala beskućnica, a još manje je oćekivao da će je prepoznati dok je gledao emisiju o dve žene koje žive u zarđalom vagonu na Železniku. Radilo se upravo o Dragici i njenoj majci Kati.
Pokucao im na vrata
Došao je odmah u Beograd, zakucao na vrata njihovog oronulog doma u Sublinskoj ulici i ostavio ih bez teksta. Da ona postoji, saznao je kao dečak od drugih sestara, jer strogi otac nikad nije govorio da je imao ćerku sa drugom ženom. Sreli su se samo jednom, a zatim su im se putevi potpuno razdvojili.
- Sve te godine pokušao sam nekako saznati što je s njima, jesu li žive gde žive, kako žive... Raspitivao sam se, ali nikad nisam dobio nikakav odgovor. Jedva čekam taj trenutak da je zagrlim i kažem: "Gde si, sestro", rekao je Stipe pred kamerama emisije "Provjereno".
Dragica ga nije prepoznala kada ga je videla na vratima.
- Kad sam ga videla na vratima okamenila sam se! Isprva nisam mogla da ga prepoznam, ipak je prošlo 34 godine. Ugojio se, oćelavio... Ali kad sam shvatila ko je, nisam mogla da obuzdam emocije! Mislila sam da će se srušiti!" - istakla je Dragica.
Poslednji put ga je videla kada je imala 12, 13 godina.
- Obradovala sam se više nego da mi je ko rekao: “Tvoj je ceo Beograd!” Čak sam i zaboravila šta mi je sve pričao koliko su me preplavile emocije. On je bio dečak u srednjoj, osnovnoj školi kad smo se poslednji put videli, a ja sam imala 12, možda 13 godina. Tad nas pokojna strina upoznala na jednom vašaru u obližnjem selu. Koliko sam bila brbljiva, nisam htela ni da ga vidim. “Kakav pa brat! Idi beži tamo!” Nisam volela očevu drugu porodicu jer mi je on ostao u lošem sećanju, mnogo je pio - rekla je Dragica za Telegraf.
Ponovni susret je u njoj izazvao samo najlepša osećanja.
- Nisam iznenadila što me je potražio. Nismo ni stigli da se ispričamo kako treba, sve je bilo nekako brzo. Mnogo mi je bilo žao kad je morao da krene nazad u Zagreb. Nekako, volela bih da može da nađe posao ovde u Beogradu, pa da se viđamo stalno - ispričala je Dragica za "Telegraf", koji je i uradio reportažu o dve žene koje žive u vagonu.
Sa druge strane, i njenu majku Katu je pozitivno iznenadio.
- Nisam ga poznavala, ali sam mu se obradovala! Zvala sam ga da dođe na useljenje, kad se iselimo iz vagona. Ovde ne mogu ni da ga ugostim kako dolikuje - rekla je tada Kata.
Želeo je da joj nadomesti svu ljubav koju nije dobila od oca
Stipo je naglasio da je neizmerno srećan što je našao polusestru, ali istovremeno isto toliko i tužan kada je video u kakvim uslovima živi sa majkom.
- Zgrozilo me kad sam video u kakvim uslovima živi. To je katastrofa, pokušavam joj pomoći - rekao je 2019. Dragičin polubrat za "24sata" i dodao:
-Godinama sam se raspitivao kod svih mogućih, ali niko mi nije znao reći gde je moja sestra. Jedino što su mi znali reći je da se nalazi u Srbiji. Nisam joj znao ni prezime jer ga je promenila udajom. Ratni sukobi dodatno su mi otežali potragu.
Dragicu je pre toga video samo nekoliko puta. Ona je njegova polusestra iz očeva prvog braka, a otac, koji je njenu majku ostavio dok je s njom bila trudna, o svojoj prvoj ćerki nije nikad ništa govorio.
- Možda smo kao deca bili sirotinja u Bosni, ali njena majka i ona žive mnogo gorim životom sad. Moja životna želja i cij su da Dragici omogućim sve što joj je oduzeo naš otac, jer od njega nikad nije dobila ni čokoladu, a kamoli ljubav. Svaki put kad dođem, donesem im neke potrepštine, ali za njih nema života u ovom vagonu - pričao je dok je grlio sestru, a Dragica gledajući u brata, izgovorila je kroz smeh i suze
- Više se ne osećam kao siroče – imam tebe. Teško mi je samo što te nemam gde ugostiti kad mi dođeš.
Kako su Kata i Dragica završile u vagonu?
- Sedamdesetih godina sam došla iz Bosne i udala se za udovca iz Železnika, koji je imao dvoje dece. Živeli smo u kući, koju su nam srušili. Kako su rekli, ovde nije dozvoljena gradnja. Nismo imali novca, pa je moj čovek od nekog limara iz Boljevaca kupio ovaj vagon i dovukao ga tu. Uzidali smo zidove i preneli nameštaj. Dok je bilo sve novo, bilo nam je dobro. On je umro mlad, a ja sam mu othranila decu. Kad su odrasli i našli sebi dom, na mene su zaboravili – govorila je Kata za Telegraf.
Njena ćerka iz prvog braka, Dragica Zarić, bežeći od rata i lošeg braka pošla je 90- ih godina iz Bosne, majčinim stopama.
- Kad sam se rastala od muža, nisam imala gde da pobednem i došla sam ovde. Mislila sam bićemo ovde samo privremeno, dok se ne snađemo. Došla su teška vremena i ostale smo u vagonu. Kao dva kučeta, u tunelu koji prokišnjava. Nikome ne pričam gde živim, jer me je sramota. Ovakav život ne bih poželela ni najvećem neprijatelju – rekla je Dragica svojevremeno za Telegraf.
Stil / Telegraf / Emisija "Provjereno" / 24sata.hr