Isidora Bjelica je bila jedna od naših najpoznatijih spisateljica, a njene knjige i danas ljudi čitaju u velikom probju. Oduvek se izdvajala iz šablona, želeći da živi slobodno i po svojim pravilima, te neretko uopšte nije imala dlake na jeziku, a baš zbog toga su je i obožavali. Odavala je uticak otmene dame koja je bila u stanju i poslednji dinar da potroši na putovana, ali sa druge strane se suočava sa mnogim problemima kao i svaki običan čovek. Iako iza sebe ostavila prebogatu karijeru, njen najveći ponos su bili njen sin Lav i ćerka Vila.
Kada je saznala da ima rak i krenula u borbu za izlečenje, mnogima koji su se suočavali sa istim problemom je postala velika inspiracija i zvezda vodima. Nije dozvoljava da je bolest definiše i čini je sve da joj bude bolje. Postala je još otvorenija, direktnija, iskrenija i hrabrija, loše prognoze nije želela da prizna, za nju predaja nikada nije bila opcija.
Isidorin sin Lav Pajkić rekao je da su poslednja tri meseca života njegove majke bila najteža.
- Poslednja tri meseca njenog života su nam svima u porodici najteže pala. Ali ona je bila veliki borac i heroj i uspela je da izgura maksimalno. Nastavićemo po njenoj želji da širimo ljubav, koju je i sama promovisala. Verovatno neke stvari neću moći da radim kao ranije, koje sam radio dok je bilo nje, ali mi je rano da govorim o tome, jer se sve tek desilo - rekao je tada Lav Pajkić, Isidorin sin, kroz suze.
Poseban odnos sa ocem
Isidora je jednom prilikom napisala tati: "Kada bih birala između milion očeva, opet bih izabrala svoga tatu."
Bio je veoma posvećen otac, a pismo koje je napisao Isidori rasplakalo je Srbiju. Naime, nakon smrti poznate spisateljice Isidore Bjelice, koja je preminula u 53. godini, on joj je potresno obratio.
"U Valjevu posle simultanke pitaju mlade za televiziju ko je Fišer, nemaju pojma ni ko je Karpov, ni Kasparov. A na pitanje ko je Dimitrije Bjelica, svi kažu "to je tata Isidore Bjelice". Karpov mi kaže: "Šta ti vredi što si objavio preko sto knjiga i filmova i video ceo svet i što si šampion sveta, Evrope, Amerike, Rusije, Magičnog šaha Bjelica i ambasador mira, akademik SAIN, kad te znaju samo po ćerki Isidori. Rekao sam: "Jedino sam na Grenlandu poznatiji od ćerke jer sam igrao simultanku sa Eskimima." U Igalu kod naše kuće igram sa decom sa Kosova i dve devojke su remizirale. Pitam ih kako se zovu. Izjavile su, Isidora i Iva. Pitam Isidoru po kome je dobila ime, kaže da je po Isidori Bjelici jer njena mama najviše voli njene knjige - piše šahovski majstor i nastavlja:
U Holivudu je tata upoznao ćerku sa zvezdama filma, u Linaresu sa zvezdama šaha. Slavni slikar Huan Miro nacrtao je Bjelicu i original je poklonio ćerki 2017. Nudili su za original hiljade dolara, upitao sam Isidoru da li da prodam, rekla je: "Ti ćeš kao najbolji tata na svetu u 21. veku to pokloniti ćerki ako se razbolim." Tako je bilo i sa slikom Berbera. Dva velika slikara su pomogla lečenje Isidore, dr Slavko Božilović, rektor Univerziteta Union, Vojo Kovačević u Njujorku, Roman Toran u Madridu i Ljupka Lazić u Rimu...
Poslednjeg dana boravka u bolnici "Sveti Sava" poneo sam naslovne strane tri nove naše knjige "Videli smo ceo svet 2", "Tri magične Isidore" i "Njegoš i crnogorske princeze". Ljubazno osoblje mi je dozvolilo da uđem, medicinska sestra je pokušala da je probudi. Rekla je: "Isi, došao ti je tata da vidiš vaše nove knjige od preko 200 knjiga." Nije se probudila. Zbogom, najbolja ćerko na svetu! Tvoj tata Bjeli, sa kojim si obišla svet celi", stajalo je u pismu koje je prosledio redakciji "Kurira".
Ko je bio tata Isidore Bjelice?
Dimitrije je preminuo u junu ove godine, a ostaće upaćen kao poznati šahista, novinar i pisac. Ali od svih titula bila mu je najdraža "tata Isidore Bjelice".
U Ginisovoj knjizi rekorda se nalaze dva njegova rekorda: šahovska simultanka na 312 tabli, održana u Subotici 1997. godine i simultanka na slepo koju je odigrao iste godine u mestu Herceg-Novi u Crnoj Gori.
Na Majorci, zajedno sa Horheom Puigom, pokrenuo je 1967. ninicijativu za dodelu Šahovskog Oskara.
Bio je jedan od najplodnijih šahovskih pisaca na svetu. Autor je više od 80 knjiga koje su doživele čak 180 izdanja, kao i više od 70 video i CD izdanja. Pored toga, osmislio je i realizovao pet televizijskih serija posvećenih šahu.
U kakvim odnosima je Isidora Bjelica bila sa majkom?
Književnica je često pričala o odnosima sa ocem i majkom. Dimitriju je jednom čestitala rođendan na društvenim mrežama emotivnom porukom u kojoj je, između ostalog, rekla da joj je uvek pokazivao ljubav, za razliku od majke.
– Ceo život patim zbog toga. Ja moju majku beskrajno volim i baš zato me sve to jako boli. Sa njene tačke gledišta verovatno je sve okej, ali ja nisam osoba koja se folira i laže. Ja sam moju dušu izvrnula svima na uvid jer sam pisac. Kako da vas ne boli kad vam majka letuje dok ste na hemioterapiji ili ako vam kaže da ne vredi da se zbog vašeg lečenja proda stan jer je dijagnoza tako loša? Ili kaže vašoj rođaci „ti se brini o Vili kad Dorica umre”, ili kad vam svu dedovinu pokloni rođenom bratu, kao da nema ćerku i unuke, pitala se Isidora, ističući da ju je ceo život mnogo volela i zbog toga sve opraštala.
– Ne znam, ceo život je volim i pokušavam da razumem, ali kad sam i sama postala majka, tad sam shvatila da je ne razumem. Dešava se da neko voli brata više nego rođeno dete, ali ja mislim da ona svega toga nije svesna. U njenom panteonu vrednosti to je normalno i u redu. Ona je divna, čestita, obrazovana žena, ali verovatno sam ja suviše komplikovana ćerka sa kojom nikad nije znala da izađe na kraj. To vam je kao da ceo život govorite različite jezike.
Radila sa mnogim teraputima da bi poboljšala odnos sa majkom
Neprestano se trudila da postane bliskija sa majkom, ali joj nije polazilo za rukom.
– Milion puta sam pokušala, radila sam sa desetinom terapeuta, ali nema tu menjanja, stvar je u prihvatanju sa obe strane. Takođe, jako je naporna permanentna tenzija između nje i Nebojše, koja traje od prvog dana, jer pretpostavljam da mog muža nije zamišljala takvog. Prosto, čovek ne može da utiče na ljubav. Njoj je njen brat sve i svja - priznala je Isidora svojevremno.
Kroz redove je bila otkrila da nisu postale bliskije do poslednjeg dana.
– Ja zaista ne bih mogla da ne nazovem rođeno dete koje umire danima. Hodala bih gola i bosa za samo jedan dan života više moje dece. Ali Bog mi je dao na drugoj strani, dao mi je ljubav potpuno nepoznatih ljudi, hiljade njih, ne samo da se danonoćno mole i brinu, nego sam zahvaljujući njihovoj materijalnoj pomoći još živa. To je paradoks života.
Duša joj je mnogo puta plakala, ali verovala je da sve što je radila njena majka da je bilo iz najbolje namere.
– Još kao devojčica patila sam što nikad nema vremena za razgovor, čak sam mislila da sam usvojena, ali znate, ljudi kažu „oprosti”. Nije stvar u tome, kad voliš, ti opraštaš samim tim što voliš, ali to ne znači da ne boli. Pre bolesti taj nedostatak podrške razumevala sam kao čeličenje, sve sam morala sama. Neki me osuđuju što o tome uopšte govorim, jer ovde ljudi sve kriju – od porodičnih problema do bolesti. Ali, moja duša plače. Ja ne mogu da glumim zbog komšija i rodbine. Srećna sam što sa Lavom ima lep odnos. Sa Vilom, nažalost, ne. Ne ide joj sa ženskim rodom. Sasvim sam sigurna da sve što je radila – radila je iz najbolje namere. Ne ljutim se, samo patim, mnogo boli – govorila je legendarna Isidora.