Ukrcao sam se u avion i čekao uzletanje kada je stigla poslednja putnica pridržavajući venčanicu iznad članaka. Stujardesa joj je proverila kartu dok je ona dolazila do daha. Iza nje, vrata aviona su se zatvorila.

Sedeo sam tu već 20 minuta, odgovarajući na imejlove u vezi sa poslom. Palac mi je stajao preko poruke koju nikada neću završiti. Mladin veo stajao je nakrivljeno na njenoj plavoj kosi. Zadenula je jedan pramen iza uha. Prepoznao sam taj pokret i pre nego što sam joj dobro video lice.

Kameron se zaustavila tačno preko puta prolaza, naspram mene. Spustila se na svoje mesto, a da nije ni podigla pogled. Tašna joj je nestala ispod sedišta ispred. Zatim je među belim naborima haljine tražila kopču pojasa.

„Ide li ona pravo na svoje venčanje?” prošaptao je neko.

shutterstock-543024214.jpg
Foto: Shutterstock

Kameron je povukla pojas preko krila, ali nije uspela da ga zakopča. Ruke su joj drhtale dok je pokušavala ponovo. Počeo sam da se naginjem ka njoj, ali sam stao. Konačno ga je zakopčala i zatvorila oči. Šta god da se desilo, bio joj je potreban trenutak mira, bez ikakvih pitanja.

Prošlo je pet godina od naše mature. Poslednji put sam je video pre nego što je otišla na fakultet. Sa 16 godina, delili smo sto na hemiji i jednu olovku. Pozajmljivanje te olovke bio je moj izgovor da razgovaram s njom. Uvek ju je tražila nazad pre nego što zazvoni za kraj časa.

Do treće godine srednje škole, već smo bili u vezi. Do mature smo već isplanirali zajednički stan i dva psa. Ona je želela zlatnog retrivera po imenu Biskvit. Moj zamišljeni mešanac zvao bi se Pikls. Nismo se dogovorili ko će ga šetati po kiši. A onda je stiglo obaveštenje da je primljena na fakultet na drugom kraju zemlje.

Ostao sam kod kuće da pomognem tati oko posla. Nekoliko meseci smo pokušavali da volimo jedno drugo na daljinu. Svaki razgovor počinjao bi pričom o nečemu što je onome drugom nedostajalo. Na kraju, izvinjenja je bilo više nego svakodnevnih stvari koje smo delili.

Niko nije prevario, niti izmislio razlog za ljutnju. Imali smo 18 godina i niko od nas nije želeo da odustane od svojih planova. Naš poslednji razgovor trajao je skoro tri sata. Čak i nakon što smo doneli odluku, nismo mogli tek tako da prekinemo vezu.

Buka motora postala je glasnija, vraćajući me u avionsku kabinu. Preko prolaza, Kameron je pritisla dlanove uz svoju suknju. Bio sam u vezi sa drugim ženama, sa jednom čak skoro dve godine. Ipak, ponekad sam se pitao šta bi bilo sa Kameron. Naše poruke su postajale sve ređe nakon raskida, a zatim su potpuno prestale. Zajednički prijatelji pominjali su njenu karijeru i još jednu selidbu. Prošle godine, neko mi je rekao da se verila. Sada nisam mogao da procenim da li sam stigao prerano ili prekasno.

Posmatrao sam prsten na njenoj levoj ruci kako hvata sunčeve zrake. Okrenula ga je jednom, a zatim prekrila dlanom. Tokom celog poletanja držala je oči zatvorene. Pretpostavljao sam da se venčanje već dogodilo. Ćutao sam sve dok stjuardese nisu počele da služe piće. Prihvatila je vodu i napravila nekoliko opreznih gutljaja. Tek tada sam se nagnuo ka prolazu.

shutterstock-1656964384.jpg
Foto: Shutterstock

„Hej, Kameron?”

Okrenula se, pokazujući onu umornu ljubaznost koju je malopre uputila stjuardesi. Pokazao sam na sebe, osećajući se odjednom smešno.

„Sećaš li me se? Pol.” Šolja joj se zaustavila na pola puta do tacne.

„Pol?”

Prekrila je usta, a iz nje se oteo smeh neverice.

„Šta ti radiš ovde?” upitala je.

Podigao sam akreditaciju sa konferencije, koja je još uvek bila zakačena za moju torbu.

„Idem kući, a ispada da putujem pored ’neveste u bekstvu’.”

Smeh joj je zastao, a ja sam odmah zažalio zbog te šale.

„Izvini”, dodao sam, spuštajući akreditaciju. „U mojoj glavi je to zvučalo bolje.”

Kameron je pogledala nadole, ka haljini koja joj je prekrivala cipele.

„Ne, zapravo je prilično tačno.”

Sačekao sam, dok mi je ruka i dalje počivala na torbi.

„Pobegla sam sa sopstvenog venčanja.” Ponovo je dodirnula prsten, kao da proverava da li je još uvek tu. „Trebalo je da se udam pre pet sati.”

Jedan putnik je prošao pored nas, noseći praznu šolju. Sačekao sam da prođe pre nego što sam postavio još neko pitanje.

„Kam, šta te je navelo da odeš?”

Ovog puta, Kameron me je pogledala pravo u oči.

„Odbio je moj posao.”

Nisam mogao da smislim ništa pametno što bih mogao da uradim sa tom rečenicom. Posegnula je u torbicu i izvadila kovertu. Izvukla je dva odštampana imejla, presavijena zajedno po istom naboru. U jednom joj se zahvaljuju što je potvrdila da povlači svoju kandidaturu. Drugi je bio poruka koju je ona, navodno, poslala. Njeno ime stajalo je ispod ljubaznog odbijanja. Proverio sam ko je pošiljalac, a zatim pogledao nju.

Pismo
Foto: Shutterstock

„Nisi ti ovo napisala?”

Kameron je odmahnula glavom, držeći prst na potpisu.

„Nejtan je.”

Objasnila je da su zajedno već skoro tri godine. Njegovo ime mi nije značilo ništa, osim što sam čuo za njihovu veridbu.

Pažljivo sam spustio papire na svoj zatvoreni laptop.

„Zar nisi studirala zaštitu arhitektonskog nasleđa?”

Prvi put je skrenula pogled sa imejlova.

„Sećaš se toga?”

Osmehnuo sam se, čuvši iznenađenje u njenom glasu.

„Zagledala si svaku staru zgradu pored koje smo prolazili.”

Usta su joj se gotovo razvukla u osmeh, pre nego što je ponovo spustila pogled.

„Od diplomiranja radim administrativne poslove.”

Objasnila je da je to stalan izvor prihoda, ali da to nije posao kojim je želela da se bavi. Šest nedelja ranije, jedna organizacija za restauraciju ponudila joj je angažman. Bio je to posao u trajanju od 18 meseci, na obnovi jednog starog pozorišta. Sa iznenadnom, preciznom energijom, opisala je oštećene gipsane ukrase. Zatim je primetila da govori, pa je sklopila ruke.

„To bi značilo privremenu selidbu i manju zaradu.”

Bacio sam pogled na papire između nas.

„Dakle, Nejtan nije želeo da odeš.”

Klimnula je glavom, izglađujući nabore na suknji.

„Bio je u pravu što se tiče praktičnih problema.”

Dogovorili su se da razgovaraju o stanovanju, novcu i svojim planovima. Pripreme za venčanje stalno su „gutale” večeri koje su izdvojili za taj razgovor. Kad god bi se ta tema ponovo pokrenula, vraćala bi se ista rasprava.

shutterstock_1339397645.jpg
Foto: Shutterstock

„Odlučila si da ipak ne prihvatiš?” upitao sam.

Pogledala me je bez oklevanja.

„Nikada nismo doneli odluku.”

Organizacija je poslala imejl, tražeći njen konačni odgovor. Nejtan je pronašao poruku na njihovom zajedničkom računaru. Bila je još uvek prijavljena na svoj nalog. Odgovorio je umesto nje, a da je nije pitao niti joj kasnije pomenuo da je to učinio. Tog jutra, bila joj je potrebna adresa iz jednog starog imejla. Njena kuma joj je u blizini nameštala veo. Fotograf je čekao da napravi još jednu fotografiju. Kameron je, umesto toga, otvorila odgovor poslodavca.

„Hvala vam što ste potvrdili da odustajete”, pročitala je naglas.

Zatim je proverila fasciklu sa poslatim porukama.b Odštampala je obe poruke u kancelariji prostora u kojem se održavalo venčanje. Nejtan je još uvek popravljao kravatu kada ga je pronašla.

„Nije porekao”, nastavila je, pritiskajući kovertu da se izravna.

„Šta je mislio, šta će se desiti?”

Kratko se nasmejala, ne podižući pogled.

„Rekao je da je to rešio.”

Ugao koverte se savio ispod njenog palca.

„Izgleda da je naš život već bio ovde.”

Podsetila ga je da je trebalo zajedno da donesu odluku. Obećao je da će razgovarati o njenoj karijeri nakon venčanja.

„Ali on je već bio odgovorio”, zaključila je.

Kameron je posegnula za čašom vode, a zatim je spustila, a da je nije ni dotakla.

„Još uvek sam ga volela jutros.”

Sačekao sam dok je brisala prostor ispod jednog oka.

„Stalno razmišljam o tome da je trebalo snažnije da insistiram.”

Papiri su se pomerili kada je pomerila lakat. Uhvatio sam ih pre nego što su skliznuli na prolaz. Posmatrala me je dok sam ih vraćao u kovertu. Zatim je klimnula glavom – jednom – ne pokušavajući da pronađe još neko opravdanje za njega.

mlada.jpg
Foto: Shutterstock

„To mu ne daje pravo da ovo napiše.”

Kuma ju je pronašla ispred apartmana za mladence.

„Pitala me je šta želim.”

„Počela sam da pričam o gostima i novcu.”

Prijateljica je sačekala, a zatim postavila drugačije pitanje.

Da li je Kameron tog dana želela da se uda za Nejtana?

„Rekla sam ne”, nastavila je, dodirujući svoj veo.

„Bio je to prvi odgovor koji nisam morala da objašnjavam.”

Prijateljica joj je pomogla da izađe kroz sporedni ulaz. Pozvale su njenu sestru, koja je živela blizu aerodroma na koji smo sletali. Kameron je rezervisala let dok je prijateljica vozila. Jedva su stigle do izlaza za ukrcavanje pre nego što se on zatvorio. Iz automobila je poslala poruku roditeljima. Znali su da je na bezbednom, ali ne i šta sledi. Obećala je da će ponovo pozvati nakon sletanja.

Nije bilo vremena da ode kući po odeću. Sestra joj je obećala farmerke i smeštaj.

„I evo me sad ovde”, promrmljala je, zagledana u haljinu.

Bacio sam pogled na ogromnu suknju koja je zauzimala prostor za noge.

„Tvoja sestra donosi veoma važne farmerke.”

Kameron se tiho nasmejala, a zatim popila ostatak vode. Ponovo je otvorila kovertu i nešto joj je skliznulo u krilo. Izbledela ulaznica pala je na belu tkaninu. Pre nego što ju je uzela u ruke, prepoznao sam ime pozorišta odštampano na njoj.

„Sačuvala si to?”

Izravnala je presavijen ugao preko kolena.

„Podseća me zašto sam izabrala konzervaciju.”

Objasnila je da ju je čuvala zajedno sa papirima za prijavu. Koverta je sve vreme, tokom priprema za venčanje, bila u njenoj torbi. Setio sam se našeg izlaska tamo, kada smo imali sedamnaest godina. Tokom pauze, ona je buljila u plafon sa kog se ljuštila boja. Ja sam se žalio na bol u vratu, a zapravo sam posmatrao nju. Na trenutak sam pomislio da je to sačuvala zbog mene. Ulaznica je ponovo završila ispod odštampanih imejlova.

shutterstock-134693633.jpg
Foto: Shutterstock

Stajao sam pored nje kada se ta ambicija rodila. Nekako sam to veče pamtio prvenstveno kao naše.

„Da li još uvek želiš taj posao restauracije?” upitao sam.

Kameron je pogledala ka pregradi za prtljag iznad sedišta pre nego što je odgovorila.

„Više nego što sam želela venčanje.”

Trgla se na sopstvene reči.

„To zvuči užasno.”

Sačekao sam da završi sa ravnanjem koverte pre nego što sam odgovorio.

„Zvuči kao da znaš šta želiš.”

To što je znala šta želi nije učinilo da praktični problemi nestanu. Tu su bili njihov stan, računi za venčanje i svi ti ljudi koji su čekali. Možda je organizacija u međuvremenu već zaposlila nekog drugog. Kameron je nabrojala svaki problem, a zatim zastala.

„Izvini što sam sve ovo sručila na tebe.”

Pomerio sam laptop u stranu dok je ona skupljala papire.

„Ne moraš da se izvinjavaš što govoriš.”

Pažljivo mi je posmatrala lice, tražeći nešto što nisam umeo da odgonetnem.

„Pole, misliš li da sam upropastila svoj život?”

Želeo sam da joj kažem da će sve biti u redu. Bila bi to laka, ali beskorisna uteha.

„Biće tu teških stvari koje treba rešiti”, odgovorio sam.

Kameron je prstima prelazila preko otvorenog dela koverte.

„Ali to ne znači da je trebalo da se udaš za njega.”

Pustila je ivicu koverte i klimnula glavom. Gledao sam je kako pažljivo stavlja kartu ispod papira.

„Nekad sam se pitala da li je trebalo da krenem za tobom.”

Te reči su iznenadile mene gotovo isto koliko i nju. Spustila je kovertu u krilo.

„Voleo si da radiš sa svojim tatom.”

Klimnuo sam glavom, prisećajući se ranih jutara kada smo otključavali radnju.

„A ti si volela fakultet.”

Kameron me je neko vreme posmatrala pre nego što je odgovorila.

„Bilo bi nam krivo što smo se odrekli tih stvari.”

Kameron je presavila kovertu duž već postojećeg prevoja.

„Nikad nisi tražio od mene da ostanem”, dodala je tiho.

Nisam žurio da se složim ili da pokušam da spasim naše stare planove. Bili smo očajni tokom tog poslednjeg telefonskog razgovora. Ali niko od nas nije tvrdio da bolje zna šta bi onaj drugi odgovorio.

rubin2.jpg
Foto: Shutterstock

S druge strane prolaza, ona je još jednom zavrtela prsten. Prestao sam da razmišljam o tome šta sam mogao da uradim drugačije. Bili smo očajni tokom tog poslednjeg telefonskog razgovora. Kameron je kupila pristup internetu u avionu i otvorila imejl. 

„Šta ako je prekasno?” upitala je.

Bacio sam pogled na adresu iznad njenog palca.

„Na to pitanje oni mogu da odgovore.”

Pronašla je prvobitnu ponudu, a zatim zadržala prst iznad opcije za odgovor. Počela je da kuca, pri čemu je jednu rečenicu obrisala dva puta. Na kraju je upitala da li to zvuči kao moljakanje. Sačekao sam dok je tiho čitala svoj nacrt.

„Nedavno sam otkrila da moje povlačenje nije bilo odobreno.”

Njen palac je klizio niz ekran.

„I dalje sam zainteresovana za poziciju u sektoru restauracije.”

Proverila je poslednju rečenicu pre nego što ju je pročitala.

„Molim vas, javite mi da li bismo mogli da razgovaramo o tome.”

Klimnuo sam glavom prema telefonu.

„To zvuči jasno.”

Pročitala je to ponovo, ne tražeći od mene da poboljšam tekst. Zatim je pritisnula dugme za slanje i spustila telefon. Kapetan je najavio spuštanje aviona, dok je ona skupljala papire.

Nakon sletanja, telefon joj je zazvonio; na ekranu se pojavilo Nejtanovo ime. Odbila je poziv, a zatim kontaktirala svoju sestru.

„Tu sam”, rekla je, konačno se osmehnuvši tim običnim rečima.

Skrenuo sam pogled dok je ona slušala. Zatim sam čuo njen smeh kroz sveže suze.

„Molim te, reci mi da si ponela farmerke.”

Prolazili smo kroz terminal, njenim tempom. Blizu izlaza, zaustavila se pored niza stolica.

„Jesi li se zaista još uvek pitao šta je sa nama?”

Pogledao sam njen iskrivljeni veo pre nego što sam odgovorio.

„Ponekad.”

Namestila je koverat ispod ruke.

„I ja isto.”

Na trenutak sam poželeo da pitam šta to znači. Zatim je pogledala ka sestri koja je čekala iza vrata. Pomerio sam se u stranu kako bi mogle da priđu jedna drugoj. Sestra ju je zagrlila, ne pitajući ništa o haljini. Kameron nas je upoznala nakon što su se konačno razdvojile. Zatim se okrenula i zagrlila mene, nakratko.

stockphotohappycoupleandhuginhomeforloveromanticbondqualitytimeforcaretogetherwithpartner2303745129.jpg
Foto: Shutterstock

Poželeo sam joj sreću u vezi sa imejlom. Krenula je za sestrom napolje, noseći koverat sama.

Tokom naredna tri meseca, povremeno smo razmenjivali poruke. Prvobitno radno mesto je već bilo popunjeno. Kameron je nastavila da šalje prijave, dopunjujući svoj portfolio između privremenih poslova. Raskid veridbe podrazumevao je račune, lične stvari i teške razgovore. Ništa od toga nije opisala kao lako.

Zatim, jedne večeri, dok sam večerao, poslala mi je fotografiju. Skele su ispunjavale unutrašnjost još jednog starog pozorišta. Iznad njih, oštećeni gipsani ukrasi čekali su ispod pažljivo postavljenih zakrpa.

„Dozvolili su mi da radim na plafonu”, napisala je.

Uvećao sam fotografiju, posmatrajući posao koji je započela. Zatim sam otkucao odgovor.

„Ovaj put pazi na vrat.”

Stigao je njen odgovor prožet smehom, pre nego što sam spustio telefon. Ostavio sam telefon pored tanjira i nastavio da jedem.

02:08
DUNAV SE POLAKO OPORAVLJA, ALI OPASNOST JOŠ NIJE PROŠLA! Hidrolog RHMZ za Kurir TV otkrio da li se situacija konačno menja: "Porasti vodostaja su dobrodošli" Izvor: Kurir televizija