Ruši se mostarska ćuprija
Sunčan zimski dan u Mostaru. Kroz prozor drevne turske kafane uz staru kamenu ćupriju gledam rijetke prolaznike, koji pridržavajući kape i šešire promiču mostom da se sklone od vjetra i nevremena. Gledam zdanje što je prekoračilo zelenu hitru rijeku, vijekovima prkoseći svim nedaćama.
Grupa me mladića prepoznala, pa će jedan kao povjerljivo:
"Znate li da će rušiti ovaj stari most?"
"Ama, zašto pobogu!?" zaprepastih se.
"Hoće da podignu jedan još stariji od ovog!"
E, vidi, molim te, našle mostarske liske mene da uzmu na trehu. Uspjelo im! Pomislih na tren: Kome li je ludom na pamet palo ovo čudesno zdanje rušiti, ali kakvi smo, ni tome se ne bih čudio.
Matija Bećković: Kad sretneš ženu koja plače, priđi joj, to je moja draga!
Drumovi će poželjeti turaka
Pozvala me niška škola da održim nekoliko predavanja o svojoj literaturi. Poslali po mene Mercedes predsjednika opštine i nekog debeljuškastog dobroćudnog šofera, opet nekog Peru. Vozimo se prema Nišu. Neviđeno gust saobraćaj, jedva se probijamo. Gledam registracije – mnoštvo turskih kamiona, hladnjača, autobusa, pa i putničkih automobila…Gledam to, pa pitam Peru:
"Je li, bogati, jesi li ti čitao Filipa Višnjića, ono gdje piše: Drumovi će poželjeti Turaka, al’ Turaka više biti neće."
"Jesam, čitao sam."
"A šta veliš na ovo?" – pokazujem na kolone turskih vozila.
"E, bogami, Filip se zajebo."
Ovako je govorio Ivo Andrić: Kada je u pitanju razgovor, postoje dve vrste ljudi!
Na Principovom mostu
Svaki novajlija po dolasku u Sarajevo najprije posjeti ugao kod starog mosta na Miljacki odakle je Gavrilo Princip pucao na austrougarskog prijestolonasljednika nadvojvodu Franju Ferdinanda.Naravno, radoznalost nije mimoišla ni mene. Uzbuđen, stao sam baš na ono mjesto na trotoaru i okrenuo se prema ulici, zamišljajući kako mi u susret dolazi auto s prijestolonasljednikom. Bilo je to tako upadljivo da su prolaznici podozrivo pogledavali u mene, pitajući se kakva li sam budala.
Kad sam za praznike došao li svoje selo, pričao sam nadugo i naširoko o Gavrilu Principu i mjestu s kojeg je izvršio atentat. Seljaci su me pažljivo slušali, naročito omladina, ali usred moje najživlje priče, priđe mi stari brkati Gavra, bivši austorugarski knez i strogo me ukori:
"Čuješ li, mali, ostavi ti te priče o pucanju i ta mjesta odakle se potežu revolveri na cara. Đavo nikad ne spava, dragi moj …"
Evo ti pesma, ludo jedna: Ljubav iz ugla Đorđa Balaševića!
