Šta ako nam ljudi guraju pozitivnost kao univerzalni lek za sve naše probleme, čak i kada imamo ozbiljne razloge da se osećamo ozlojađeni, tužni ili nervozni? U tom slučaju suočavamo se sa tzv. toksičnom pozitivnošću.
Ovaj psihološki fenomen stručnjaci opisuju kao čin odbacivanja ili poricanja stresa, tuge ili drugih negativnih iskustava. Ponekad je teško razlikovati pozitivnost od toksične pozitivnosti, zbog čega treba biti oprezan kada se dijagnostikuje ovaj problem. Kada nam, na primer, neko poruči da „stvari gledamo sa vedrije strane“, to nam može poslužiti kao koristan podstrek za izlazak iz negativnog stanja i vraćanja u normalu. S druge strane, ista rečenica nas može i iznervirati, jer nam se može učiniti da osoba koja ju je izgovorila negira naše stvarne probleme i potrebe, i samo želi da prestanemo da pričamo o njima.
U pozitivne emocije spadaju zahvalnost, optimizam, srdačnost i vedrina duha. Opšte je poznato da su ova psihološka stanja dobra za naše blagostanje, ali da li su ona baš uvek poželjna?