Najznačajniji i običajima najbogatiji hrišćanski praznik je Badnji dan. Iako se Badnji dan smatra pre svega hrišćanskim praznikom narod ga je proslavljao na način koji se teško može okarakterisati kao hrišćanski. Većina badnjedanskih i božićnih običaja utemeljena je na saznanju da tih dana počinje nova godina i na verovanju da se baš tada odlučuje o sudbini kuće i ukućana u narednom jednogodišnjem periodu. Gotovo sve magijske ili kultne radnje o tim praznicima bile su inspirisane težnjom da se obezbedi sreća i napredak u godini.
Evo nekih od tih starih narodnih običaja koji se ponegde i dalje poštuju:
1. Ne valja na Badnje veče zaspati dok badnjak ne pregori, jer će ukućani umirati bez predznaka ili neviđeno.
2.Ne valja bos ići po slami, jer će ukućane boleti noge, zato se odmah posle izuvanja navlače čarape na noge.
3. Kada ukućani poležu, baba ili neka druga starija žena zabode nož u vrata iznutra ili stavi glogov kolac iza vata i na njega obesi malo luka da bi se ukućani sačuvali od uroka, veštica i nečistih sila.
4. Na Badnji dan se ništa ne pozajmljuje iz kuće, a ako je šta ranije pozajmljeno, to se traži natrag, jer se ne valja da ono što pripada kući bude van nje na Božić.
Većina badnjedanskih i božićnih običaja utemeljena je na saznanju da tih dana počinje nova godina i na verovanju da se baš tada odlučuje o sudbini kuće i ukućana u narednom jednogodišnjem periodu.