Kada je 1984. godine u bioskope stigao horor film "Strava u Ulici brestova", malo ko je mogao da pretpostavi da će Fredi Kruger postati jedna od najprepoznatljivijih figura strave i užasa u istoriji filma. No, manje je poznato da je ideja o ubici koji vreba u snovima inspirisana stvarnim događajima, a još je jezivije jer do kraja nisu istraženi uzroci ovog slučaja.
Istinita priča kao inspiracija
Reditelj Ves Krejven otkrio je da je priču zasnovao na seriji bizarnih slučajeva koji su se dešavali pripadnicima određenih azijskih zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama. U novinama "Los Anđeles tajms" je naišao na informacije o mladim muškarcima koji su izbegavali san zbog zastrašujućih noćnih mora u kojima su ih, kako su tvrdili, progonile misteriozne senke.
Nakon dana provedenih bez sna, uprkos tome što bi im porodice obezbedile tablete za spavanje, zaspali bi, i nikada se ne bi probudili. Lekari nisu uspevali da pronađu medicinski uzrok smrti, već su ih beležili kao iznenadne i neobjašnjive.
Ves Krejven je za "Sinefantastik" magazin ispričao priču:
"Bila je to serija članaka u novinama "Los Anđeles tajms", tri mala članka o muškarcima iz Jugoistočne Azije, koji su bili iz imigrantskih porodica i koji su umrli usred noćnih mora, a novine ih nikada nisu međusobno povezale, nikada nisu rekle: 'Hej, imali smo još jednu ovakvu priču.' Treći je bio sin lekara. Imao je oko dvadeset i jednu godinu.
Naknadno sam saznao da je ovo fenomen u Laosu i Kambodži. Svi u njegovoj porodici rekli su mu gotovo iste rečenice: ‘Moraš da spavaš.’ On je rekao: ‘Ne, ne razumete; imao sam noćne more i pre, ovo je drugačije.’ Dali su mu pilule za spavanje i rekli mu da ih popije, što je navodno i učinio, ali je ostao budan. Zaboravio sam ukupan broj dana koliko je ostao budan, ali bio je to fenomenalan broj, nešto poput šest, sedam dana.
Konačno, gledao je televiziju sa porodicom, zaspao je na kauču, i svi su rekli: ‘Hvala Bogu.’ Bukvalno su ga odneli na sprat u krevet; bio je potpuno iscrpljen. Svi su otišli na spavanje, misleći da je sve gotovo. Usred noći, čuli su vriske i buku. Utrčali su u sobu, ali dok su stigli do njega, on je bio mrtav.
Izvršena je obdukcija, ali nije bilo srčanog udara; jednostavno je umro iz neobjašnjivih razloga. U njegovom ormaru pronašli su aparat za kafu, pun vruće kafe koju je koristio da bi ostao budan, a pronašli su i sve pilule za spavanje za koje su mislili da ih je popio; on ih je ispljunuo i sakrio.
Ova priča me je pogodila kao neverovatno dramatična, pa me je zaintrigirala najmanje godinu dana, pre nego što sam konačno pomislio da bi trebalo da napišem nešto o takvoj situaciji."
Šta je dovelo do njihove smrti?
Ovi slučajevi kasnije su povezani sa sindromom iznenadne noćne smrti, koji se pretežno javljao kod mladih muškaraca imigranata iz jugoistočne Azije, kao što su Laos i Kambodža.
Kako navodi portal "Kolider", pogađala je mlade muškarce uzrasta između 20 i 30 godina iz etničke grupe Hmong, koji su bili progonjeni u Laosu nakon što ih je CIA regrutovala da se bore protiv Severnih Vijetnamaca tokom Vijetnamskog rata. Između 1978. i 1981. zabeleženo je 13 noćnih smrti mladih Hmong muškaraca. Prema pisanju "Los Anđeles tajmsa", 98 odsto tih smrti dogodilo se između 22 časa uveče i 8 časova ujutru. Tokom 1981. godine, ukupno 26 Hmong muškaraca je umrlo iz istog razloga. Mnogi su pronađeni mrtvi, ali kada bi medicinski tim stigao na vreme, zatekli bi muškarce sa srcem koje se kontrahovalo nenormalno brzo.
Postoji mnogo spekulacija o tome šta bi moglo izazivati sindromom iznenadne noćne smrti.
Neki lekari su sumnjali na lošu ishranu, jer što su izbeglice duže živele van kampova na "Poljima smrti", veće su im bile šanse da prežive. Drugi su pretpostavljali da je uzrok izlaganje hemijskim nervnim agensima tokom Vijetnamskog rata, ali ta teorija je brzo odbačena.
U jednom članku pomenutog lista, medicinski islednik je naveo da, ako bi uzrok bio hemijski agens, ne bi imalo smisla da pogađa samo muškarce i to samo u određenom vremenskom periodu tokom večeri. Neki pripadnici Hmong zajednice verovali su da ih duhovi kažnjavaju zbog napuštanja svoje domovine. Sindromom iznenadne noćne smrti i dalje ostaje neobjašnjen do danas.
Upravo je taj spoj neobjašnjivog i kulturološkog straha bio je polazna tačka za scenaristu i reditelja
Naravno, Krejven je ovu realnu misteriju preoblikovao u filmsku fikciju. Fredi Kruger, spaljeni osvetnik sa rukavicom obavijenom noževima je u potpunosti proizvod mašte.
Ideja zlokobnog progonitelja iz snova dobila je dodatnu dimenziju stvaranjem ikoničnog antagoniste koji je u stanju da spoji nadrealno i brutalno. Tinejdžersko okruženje, atmosfera američkog predgrađa i napetost između roditelja i dece postali su savršena scenografija za horor koji progovara o generacijskim strahovima.
Ipak, upravo činjenica da su temelji priče postavljeni na nečemu istinitom učinila je film toliko uznemirujućim.
Publika je u Frediju Krugeru prepoznala nešto više od izmišljenog čudovišta: on je postao simbol nevidljivih zlokobnih sila. "Strava u Ulici brestova" ostavila je neizbrisiv trag u pop kulturi, generisala veliki broj nastavaka, serija, stripova i video-igara, a Fredi je ušao u istoriju kao figura koja tera generacije da se plaše sopstvenih snova.