Bilo je to 2. novembra 1998. godine u Maskegonu, u Mičigenu, kada su se majka i očuh devetnaestogodišnje Ejpril Bos zabrinuli jer se ona nije vratila kući od svog dečka, Džededaje Privakija. Neposredno pre ponoći, otišli su do kuće Privakijevih. Čim su se zaustavili napolju, suočili su se sa beživotnim telom muškarca u dvorištu.
Porodica je odmah kontaktirala policiju. „Verujem da je jedan čovek mrtav u dvorištu“, rekla je Ejprilina majka, Džuli, operateru hitne službe. Rekla je da je čovek u dvorištu bio prekriven krvlju. Bio je hladan i nije se pomerao niti disao.
Policija je stigla na lice mesta u roku od nekoliko minuta. Čoveku u dvorištu su provereni vitalni znaci, ali je bilo očigledno da je mrtav. Istražitelji su zatim nastavili sa pretragom kuće. U zadnjoj sobi pored garaže pronašli su još dva tela. U donjoj sobi pored podruma pronašli su još jedno telo, a zatim u spavaćoj sobi na spratu peto telo.
Žrtve su identifikovane kao 50-godišnji Stiven Privaki, njegova 49-godišnja supruga Linda Privaki, njegov 78-godišnji otac Džon Privaki, njegov 19-godišnji sin Džedadija Privaki i Džedadijava 19-godišnja devojka Ejpril Bos. Sve žrtve su ubijene iz vatrenog oružja.
Nedugo nakon što je policija stigla na mesto zločina, tinejdžer je primećen kako izlazi iz šume na nekoliko stotina metara od kuće. Identifikovan je kao 18-godišnji Stiven Volas, najbolji prijatelj 18-godišnjeg sina Stivena i Linde, Seta Privakija.
Istražiteljima je brzo postalo jasno da je Privaki poklao sve žrtve, a zatim mu je Volas pomogao da očisti mesto zločina.
Privaki i dalje nije bio pronađen, a obezbeđenje u srednjoj školi Rits-Pafer je pojačano dok je potraga nastavljena iz predostrožnosti. I Privaki i Volas su bili maturanti u srednjoj školi. Načelnica Glorija Luis je rekla: „Obezbeđenje je da bi se utešile porodice učenika i osoblje. Ne znamo gde je Set u ovom trenutku, da li se povredio. Da je policija mislila da smo u ozbiljnoj opasnosti, preduzeli bismo ozbiljnije mere.“
Stiven je bio dobro poznat u lokalnoj školskoj zajednici. Predavao je peti razred u sistemu poslednjih 25 godina. Po svemu sudeći, bio je divan i posvećen nastavnik, kao i vredan radnik. Uvek se moglo računati na njega da će raditi u odboru za unapređenje škole i pomoći svim učenicima kojima je bila potrebna ta dodatna nega.
Što se tiče Linde, ona je bila recepcionarka u medicinskoj ustanovi. Džon je bio udovac i živeo je blizu porodice. Džedaja i Ejpril su studirali na Koledžu zajednice Maskegon i imali su ambicije da jednog dana postanu nastavnici. Godinama su bili u vezi.
Set Privaki je izbegavao istražitelje skoro 24 sata, ali je pronađen sledećeg popodneva, skriven u štali oko milju udaljenoj od svoje kuće.
Tužilac Toni Tag je rekao: „Kuća je bila prekrivena telima. Krv je bila svuda. Teško je zamisliti šta je to navelo osamnaestogodišnjake da urade nešto ovako.“
Istražitelji su u početku bili zbunjeni motivacijom, ali kada je Privcki uhapšen, on bi im je pružio. Spremno je priznao ubistvo svoje porodice i devojke svog brata i rekao da se nije slagao sa ocem.
Privaki je imao kratak krivični dosije, koji je uključivao samo dva incidenta. Godine 1996. ukrao je pivo iz prodavnice u kojoj je radio. Stavljen je na uslovnu kaznu i ispunio je sve uslove te uslovne kazne. Zatim je uhapšen zbog krađe kompakt diska u prodavnici.
Njegovi roditelji su izrazili zabrinutost zbog njegovog psihološkog zdravlja nakon incidenta. Propisan mu je antidepresiv, Velbutrin, i upućen je psihologu na terapiju. Takođe mu je naređeno da odsluži deset dana u okružnom domu za maloletnike. I Stiven i Linda su izuzetno podržavali svog sina, trudeći se da mu pruže potrebnu pomoć.
Do aprila 1997. godine, Privakijeve ocene su se poboljšale sa proseka od 3,28 na 4,0.
Privaki je rekao da su on i njegov otac imali „neka prava neslaganja u poslednje vreme“ i žalio se zbog činjenice da su njegova majka i brat uvek bili na strani njegovog oca. Rekao je da se oseća kao da se porodica „udružila protiv njega“. Stiven i Linda su došli do tačke sloma sa svojim najstarijim sinom, a Stiven je pretio da će izbaciti Privakija iz porodične kuće ako ne promeni svoje ponašanje. U nedelju kada su ubijeni, Stiven je konačno rekao sinu da je vreme da se iseli.
Porodica se okupila u kući na odloženoj proslavi Dana zahvalnosti. Linda se tuširala, a Džededaja je gledao televiziju i čekao da stigne njegova devojka, Ejpril. Što se tiče Stivena, on je otišao po svog oca, Džona, da ga dovede na porodičnu večeru.
Za to vreme Set je u svojoj spavaćoj sobi na spratu punio očev Ruger kalibra 22.
Prvi koji je umro bio je Džedidija. Upucan je u potiljak dok je gledao televiziju. Kada su se njegov otac i deda ubrzo vratili, Privaki ih je napao iz zasede. Dva puta je pucao u dedu samo da bi se uverio da je mrtav. Linda, koja je bila pod tušem, bila je potpuno nesvesna užasa koji se dešavao. Čim je izašla iz tuša, Privaki ju je upucao. Ejpril se pojavila ubrzo nakon toga. Videla je beživotna tela Stivena i Džona, pa je Privaki i nju upucao.
Privaki je priznao da je pucao u svih pet žrtava, a zatim pozvao svog prijatelja Volesa da mu pomogne da premesti tela po kući i na prilaz. Volas je znao za plan ubistva. Privaki se zakleo da će poklati celu svoju porodicu samo dan ranije. Kada ga je Privaki pozvao, on je jednostavno rekao: „Gotovo je.“ Privaki je predvideo da će, pomeranjem tela, istražitelji teoretski predpostaviti da su ubistva rezultat pljačke koja je pošla po zlu. Nakon što su tela strateški postavljena, Privaki se rešio čaura dok je Volas bacao pištolj u jezerce.
Privaki je zatim satima brisao krv pre nego što se odvezao do prodavnice gde je kupio selotejp. Istražitelji su verovali da je kupovina izvršena kako bi se postavila lažna scena pljačke. U međuvremenu, Volas je otišao u videoteku, a zatim na crkveni sastanak. Kasnije se vratio kući da pomogne Privakiju da očisti mesto zločina. Dok je postavljao scenu, pojavili su se Ejprilini roditelji, a Volas je pobegao u šumu.
Tokom svoje ispovesti, Privaki je rekao: „Nikada nisam pomislio da ubijem svoje roditelje do tog jutra. Osećam se užasno. Voleo bih da to nikada nisam uradio. Sve je bila greška. Povukao bih to hiljadu puta nazad.“ Rekao je da je, kada je bežao od policije, nameravao da sebi oduzme život, ali je oružje ubistva predao Volasu da ga se reši.
I Privaki i Volas su optuženi po pet tačaka optužnice za otvoreno ubistvo i određeno im je da budu pritvoreni uz kauciju od 5 miliona dolara. Tokom njihovog saslušanja, Privaki je pitao da li može da „prekine“ kauciju kako bi mogao da putuje pre nego što ode u doživotni zatvor. Izjavio je: „Samo bih želeo priliku da izađem i vidim svet pre nego što odem na veoma dugo vreme.“ Njegov zahtev je odmah odbijen.
Optužbe za ubistvo protiv Volasa su odbačene, a umesto toga je optužen za saučesništvo nakon počinjenog dela i upotrebu vatrenog oružja tokom krivičnog dela. Njegova kaucija je smanjena sa 5 miliona dolara na 500.000 dolara i pušten je iz zatvora.
U maju 1999. godine, Privaki se pojavio na sudu gde je izjavio da ne osporava ubistva. Molba je došla uz doživotnu kaznu zatvora bez mogućnosti uslovnog otpusta. Prilikom izricanja kazne, sudija Džejms Grejvs mlađi je rekao: „Čitava zajednica je šokirana vašim postupcima. Ono što je trebalo da bude prijatan vikend Dana zahvalnosti pretvorili ste u svoje polje smrti.“
Privaki se izvinio zbog svojih postupaka, navodeći: „Žao mi je zbog onoga što sam uradio, ali to nije dovoljno. Znam da ništa što bih ikada mogao da uradim neće promeniti činjenice.“ Zatim je poslao pismo listu „The Chronicle“ u kojem je rekao da ga ne treba porediti sa strelcima iz Kolumbajna, napisavši: „Nisam bio izopštenik u svojoj školi. Iako nisam bio najpopularniji učenik u školi, nisam imao manjka prijatelja. Slagao sam se sa skoro svima.“
Nastavio je: „Iako mi je veoma žao što se ovo dogodilo mojoj porodici (uključujući i Ejpril Bos)... Nisam ovo (čudovište) kakvim me ljudi predstavljaju. Imam osećanja i koliko god to vredelo, nisam potpuno odgovoran za ono što se dogodilo jer sam uveren da je 'gospodin Kejn' igrao ulogu u ovom događaju.“
Nije otkrio šta je mislio pod „gospodinom Kejnom“, ali istražitelji slučaja su teoretisali da je koristio kokain u vreme ubistava. Takođe su utvrdili da je bio redovan korisnik droga, eksperimentišući sa LSD-om i marihuanom, kao i sa alkoholom.
U novembru je Volas proglašen nevinim po svim optužbama protiv njega.
U julu 2010. godine, Set Privaki je ubijen dok je pokušavao da pobegne iz zatvora Kinros. On i još dvojica zatvorenika savladali su čoveka koji je vozio kamion sa prikolicom u zatvoru neposredno posle 9 ujutru. Probili su kamionom dvostruku ogradu od žice sa bodljikavom žicom na vrhu. Prešli su oko 100 metara pre nego što su iskočili i počeli da trče. Zatvorski čuvari su naredili muškarcima da se zaustave. Druga dvojica su to učinila, ali je Pirvacki nastavio da trči, pa su zatvorski čuvari otvorili vatru i ubili ga.
