Osmogodinja Sandra Rene Kantu živela je u parku mobilnih kućica u Kaliforniji, sa majkom, babom i dedom i troje starijih braće i sestara. Išla je u drugi razred u osnovne škole kada se u petak, 27. marta 2009. godine, posle škole igrala kod prijatelja do otprilike 16:00 časova, kasnije je međutim ponovo napustila kuću rekavši da će se igrati kod drugog prijatelja. Kada se nije vratila na večeru, njena majka pozvala policiju i prijavila njen nestanak u 19:53.
Policija tog dana nije pronašla Sandru, ali jeste pronašla snimak sa nadzornih kamera na kojem se vidi devojčica kako veselo skače prema svojoj kući pre nego što joj je nešto zapalo za oko i ona je nestala sa ekrana. Taj snimak prikazan je na svim nacionalnim novinskim stanicama. Pretraga kompleksa mobilnih kućica je sprovedena bez rezultata i FBI je pozvan da pomogne u slučaju.
Tokom vikenda, policijski psi, konjički timovi, terenska vozila i helikopter Kalifornijske autoputske patrole su dovedeni u potragu za Sandrom, a za informacije u vezi sa slučajem ponuđena je nagrada od 22.000 dolara.
Jedan od prvih osumnjičenih bio je lokalni muškarac koji je dve godine ranije bio viđen kako ljubi Kantu u usne na lokalnom bazenu, kada je imala šest godina. On je ispitan, ali je oslobođen svake umešanosti.
Dana 6. aprila, kofer sa devojčicinim telom pronađen je tokom rutinskog ispražnjavanja jezera za navodnjavanje. Obdukcija je utvrdila da je Sandra Kantu bila pretučena i seksualno zlostavljana stranim predmetom pre nego što je ugušena, dok su toksikološki rezultati pokazali da je progutala Alprazolam.
Profil FBI za Sandrinog otmičara ukazivao je na odraslog muškarca između 25 i 45 godina, koji je poznavao Sandru, živeo u kampu za prikolice i imao istoriju seksualnog napada ili dečje pornografije. Ali profil je bio zasnovan samo na statistici. Bez mesta zločina, istražitelji su morali da se oslone na Sandrinu porodicu i komšije za tragove.
Međutim postojala je jedna osoba u komšiluku koja je privukla njihovu pažnju, nije baš odgovarala profilu, ali uskoro će postati glavni osumnjičeni za Sandrin nestanak.
Nakon pronalaženja njenog tela, policija je postala sumnjičava zbog brojnih slučajnosti u vezi sa Melisom Hakabi, 28-godišnjom učiteljicom nedeljne škole koja je takođe živela u istom parku mobilnih kuća i čija je ćerka bila Sandrina prijateljica. Na dan kada je devojčica nestala, Hakabi je poslala poruku njenoj majci u kojoj je pisalo: „Recite policiji da mi je nešto ukradeno danas oko 16 časova. Ne znam da li to pravi razliku ili ne“.
Sledećeg dana, tokom bdenja za Sandru, Hakabi se obratila policiji i agentima FBI-ja da prijavi da je pronašla poruku na zemlji. Izvestili su da je bila „veoma uznemirena, da plače, da hiperventilira“. U poruci je pisalo: „Kantu je zaključana u ukradenom koferu i bačena u vodu.. Svedok.“
Hakabi je imala istoriju mentalnih zdravstvenih problema, uključujući granični poremećaj ličnosti, bipolarni poremećaj i šizofreniju. Pre otkrivanja tela, Hakabi nije bila glavni osumnjičeni. Ispitivana je u više navrata, ali se pretpostavljalo da je njeno ponašanje traženje pažnje, a ne dokaz umešanosti.
Međutim nakon što je telo pronađeno u koferu koji je Hakabi prijavila kao ukraden, istražitelji su počeli detaljnije da ispituju njeno ponašanje. Primetili su „neobičnu činjenicu da je žena koja je prijavila gubitak kofera jedina žena od svih u ovom kompleksu koja je slučajno pronašla poruku u kojoj se navodi da je ukradeni kofer korišćen za skrivanje tela deteta“.
Policija je dobila još jedan trag kada je penzionisani američki marinac i njegova supruga obavestili policiju da su videli Hakabi i njen terenac kod jezera za navodnjavanje na njihovom imanju između 17:30 i 18:00 časova 27. marta. Navodno su prepoznali Hakabi na televiziji. Svedok ju je opisao kao „rasejanu i žurnu“, a ona mu je rekla: „Morala sam brzo da piškim“ kada ju je video.
Policija je nastavila da pregleda snimak sa nadzorne kamere postavljene ispred učiteljicine kuće, koji je prikazivao Sandru kako hoda u pravcu Hakabijeve kuće u 15:54 časova 27. marta. Kamera je snimila Hakabijev terenac kako vozi u suprotnom smeru osam minuta kasnije. Približno u isto vreme, Hakabi je pozvala upravnika parka za prikolice da prijavi da je iz njene prikolice ukraden kofer proizvođača Edi Bauer. Osamdeset pet minuta kasnije, nadzorna kamera koja se nalazila ispred parkinga crkve u kojoj je Hakabi predavala nedeljnu školu snimila ju je kako se udaljava od crkve. Trideset minuta nakon toga, snimljena je kako se vraća u crkvu. Upravo tokom ovog 30-minutnog perioda primećena je kod jezera za navodnjavanje.[10] Agenti FBI-ja su pretražili crkvu i pronašli oklagiju iz kuhinje koja je navodno imala „krvavu mrlju“ na sebi, kao i savijenu dršku, saopštile su vlasti. Oklagija je bila pozitivna na Sandrinu DNK.
Dana 10. aprila 2009. godine, Hakabi je uhapšena i optužena za ubistvo osmogodišnje Sandre Kantu. Dobila je dodatne optužbe u vezi sa drogiranjem devojčice i 37-godišnjeg muškarca, ali ove optužbe su odbačene u okviru sporazuma o priznanju krivice, u kojem je Hakabi priznala krivicu za ubistvo prvog stepena i otmicu Kantua kako bi izbegla smrtnu kaznu. Hakabi je osuđena na doživotni zatvor bez mogućnosti uslovnog otpusta.
Na izricanju presude, Hakabi je rekla: „Još uvek ne mogu da shvatim zašto sam uradila to što sam uradila. Ovo je pitanje sa kojim ću se boriti do kraja života.“ Tužilac u ovom slučaju je spekulisao da je ubila devojčicu zbog pažnje.
