"Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?", jedan je od poznatih citata iz dela Tvrđava, velikana jugoslovenske književnosti Mehmeda Meše Selimovića.
Književnik i akademik Meša Selimović je završio Filozofski fakultet u Beogradu. Radio je kao profesor u Tuzli, bio docent Filozofskog fakulteta u Sarajevu, umetnički direktor ‘Bosna filma’, direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu i glavni urednik ‘Svjetlosti’.
Književnost Meše Selimovića obeležena je psihološkom i moralnom karakterizacijom njegovih junaka, opisom ljudskih slabosti i vrlina, sukoba dobra i zla, istine i laži.
Iako vezan za određeno istorijsko vreme, celokupan opus Meše Selimovića ostaje vanvremenski, univerzalan.
Poznate su njegove zbirke pripovedaka "Prva četa" i "Tuđa zemlja", romani: "Tišine", "Magla i mjesečina", "Derviš i smrt", "Tvrđava", "Ostrvo" i nedovršeni roman "Krug".
Roman "Derviš i smrt" je imao preko 30 izdanja i preveden je na mnoge strane jezike. Za ovaj roman Meša Selimović je rekao da je roman o njegovom bratu. Baš je taj roman Mešina jedva čujna pobuna protiv društva i atak na sebe zbog kukavičluka i šutnje kada je o njegovom bratu bila reč.
Naime, i Meša i njegov brat u Drugom svetskom ratu borili su se na strani partizana i u ratu stekli mnoge počasti. Negde pred sam kraj rata Mešin brat je optužen za krađu i sud ga je po kratkom postupku osudio na smrt. Meša se zbog toga nikada nije žalio Partiji i taj gest ga je kroz život proganjao.
Inače, osuđenik je uzeo iz neke napuštene kuće krevet, da njegova supruga, koja je tada bila pred porođajem, ne bi spavala na podu.
"Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prećutiš", napisao je Meša u romanu Derviš i smrt. Za svoj rad Selimović je primio mnoga priznanja – "NIN-ovu", "Njegoševu", "Goranovu" nagradu…
Njemu u spomen, ustanovljena je 1988. godine književna nagrada, koja se dodeljuje za najbolje literarno ostvarenje u protekloj godini, podseća portal bljesak.info.
Neki od najpoznatijih citata Meše Selimovića:
- Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; Navikni se na prezir ako želis mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu…
- Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povrijedi, prijeđi preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sasiječe.
- Možda bi trebalo da ih mrzim, ali ne mogu. Ja nemam dva srca jedno za mržnju drugo za ljubav. Ovo što imam sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora moj život i moja smrt sve to pripada Bogu stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.”
- Ljubav je jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati, ni tražiti joj razlog.”
- Krijemo ljubav, tako je i ugušimo. Šteta.
- Budite dobri prema štreberima. Velike su šanse da ćete završiti radeći za nekoga od njih.
- Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer ko oprosti on je najveći. A znam zaboraviti ne mogu.”
- Boj se ovna, boj se govna, a kada ću živjeti?
- Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćes veći razlog.
- Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
- Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.”
- Grješne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu.
- Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca. To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno. I čudo je kako nas žene trpe.
- Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.
- Otići ću jednom. Kuda? Ma kuda. Kada? Nikada. Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje prestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.
