Knjiga Anatomija melanholije Roberta Bartona, a o uzrocima i lečenju kliničke depresije, napisana je pod pseudonimom Demokritus Junior.

Kad su u pitanju knjige za samopomoć, pomislili biste da što su one novije, to su bolje. Na kraju krajeva, zar ne želimo svi da saznamo za najnovije alatke kako bismo postali najbolje verzije nas samih?

E, pa nije uvek tako.

Anatomija melanholije Roberta Bartona možda jeste napisana 1621. godine, ali njeno revolucionarno razumevanje ljudske prirode ostaje izuzetno moderno i dan-danas.

Barton, britanski sveštenik i učenjak, sakupio je skoro dve hiljade godina učenja, od starogrčke filozofije do medicine 17. veka. Dobro je poznavao ovu temu, pošto je i sam patio od „melanholije": tegobe za koju se smatra da podrazumeva potištenost, depresiju i inerciju.

Ali koliko se Bartonovo legendarno delo uklapa u današnje razumevanje depresije i poremećaja raspoloženja?

Ejmi Liptrot, škotska novinarka i autorka, ponovo je pročitala Bartonovo delo i objavila Novu anatomiju melanholije, ažurirani vodič za 21. vek.

Ona tvrdi da su mehanizmi za unapređenje našeg mentalnog zdravlja iz 1620-tih i dalje jednako korisni danas kao što su bili tada.

1. Pratite sopstveno raspoloženje i prepoznajte obrasce

Možda vaše promene raspoloženja nisu tako slučajne kao što ste mislili

Nekome ko pati od nje, depresija zna da izgleda kao da nema nikakvog reda ili pravila, a opet naša raspoloženja umeju da slede prilično slične obrasce.

Barton je teoretisao da je melanholija „nasledna bolest" i tražio obrasce mentalne bolesti u čitavim porodicama i između generacija.

Ispostavlja se da verovatno nije mnogo omašio poentu - danas se zna da depresija ima i genetsku komponentu i komponentu okruženja.

„Gde god roditelj pati od teške depresije, volela bih da vidim da dete i njegova šira porodica učestvuju u nezi i dobijaju priliku da i sami prime negu", kaže doktorka Frensis Rajs, koja radi sa porodicama na lečenju depresivnih poremećaja.

Ali nisu samo genetski obrasci korisni u predviđanju mentalnog oboljenja: možemo i da proučavamo obrasce vlastitog ponašanja.

Bartonovo proučavanje melanholije nije se bavilo samo trenucima neraspoloženja, on čitaoca vodi i do vrtoglavih visina svojih emocija.

Uz naš napredak u razumevanju poremećaja raspoloženja, savremeni akademici su sugerisali da bi Bartonovi ekstremni usponi i padovi mogli da budu simptomi bipolarnog poremećaja.

On je imao fascinantne uvide u vlastita neprestano promenljiva raspoloženja i okolnosti koje su uticale na njih.

Danas se njegova svesnost može smatrati vitalnim sredstvom za kontrolu mentalne bolesti: ako možemo da zapazimo obrasce u našem raspoloženju i ponašanju, možemo da upravljamo spoljnim faktorima koji im doprinose.

(Stil.kurir.rs)

Nikada nije bilo teže očuvati mentalno zdravlje, nego u eri u kojoj mi živomo - tvrde stručnjaci.