Momo Kapor je jedan od najčitanijih pisaca srpske književnosti. Slikar, novinar i boem podario nam je neka od najlepših književnih bisera. Njegov stil je jednostavan, ali ne isključuje domišljatost, rečitost i filozofiju.
Junaci njegovih dela smo često mi sami. Smatrao je da su kajmak i inat jedini srpski brend, a da je zadatak pisaca da sačuva lepotu. I posle smrti nastavio je da živi u svojim delima i u svakoj našoj prvoj ljubavi.
Uživajte u nekim od njegovih najlepših citata:
- Čovek može da nađe koliko god hoće prijatelja sa kojima će da priča, ali malo je onih sa kojim će da ćuti.
- Usamljenost nije u tome što smo sami, nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo.
- Mnogima bi se dopao, da se nisi trudio da se dopadneš svima.
- Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, već samo za one koje mi volimo.
- Zvezde padaju i danju, samo to mnogi nisu u stanju da vide.
- Ipak nisam pobeđen sve dok ne priznam poraz, a ja ga još ne priznajem.
- Čovek može da kaže da mu život nije promašen ako može bar jednu jedinu stvar da uradi bolje od drugih.
- Danas svako ima mobilni telefon, ali mnogi nemaju kome da telefoniraju. Nikada sastaviti dva dobra!
- Ljubav… Ona je teška kao bolest i kada čovek ima sreće da je preživi, zauvek mu ostanu ožiljci koji probadaju u određeno vreme; pri pomenu nekog imena, u nekom bledom predvečerju, uz muziku koju smo nekada zajedno slušali, čak i pri letimičnom pogledu na ulični sat pod kojim smo se sastajali.
- A, šta je to ljubav? Kad gledaš u zvezde bez razloga i kad podeliš žvaku i kad pokloniš cvet i ustupiš ljuljašku u parkiću kada je na tebe red da se ljuljaš! Kad onome koga voliš daš jedan griz i kad podeliš sa njim gumu za brisanje na dvoje i kad mu daš jedan liz! Kad nacrtaš srce i unutra upišeš vaša dva imena. Ako to nije ljubav, ja onda stvarno ne znam šta je!
Svaka njegova priča podseća na onu blisku i ljudsku - "našu priču"...priču iz komšiluka.
Budi deo Stil zajednice.