vera pavladoljska

Mešavina života i poezije Matije Bećkovića: Svoju prvu pesmu posvetio je prvoj i jedinoj ljubavi!

Malo ko se oženi svojom prvom ljubavi, rekao je jednom prilikom Matija Baćeković. A upravo njemu je to pošlo za rukom

Lifestyle
Autor:
Mešavina života i poezije Matije Bećkovića: Svoju prvu pesmu posvetio je prvoj i jedinoj ljubavi!
Foto: Kurir/ Marina Lopičić

Kao pesnik rodio sam se u Valjevu pre 40 godina”, rekao je Matija Bećković za Vreme 1999. godine. I još: “Vera Pavladoljska je moja prva poema, i moja prva ljubav. I ne znam baš mnogo onih koji su se oženili svojom prvom ljubavlju. Pomešali su se život i poezija. A poezija je moj život, i moja prva i poslednja ljubav.”

Arsen Dedić, čuveni pevač iz Šibenika 1966. godine obradio je ovu pesmu.

Svojevremeno je napravio kompozicije na dve pesme Matije Bečkoviča: “Dva prijatelja” i ” Vera Pavladoljska”.

Jednom prilikom Bećković je nakon njegove smrti pričao o prijateljstvu sa Arsenom Dedićem, pa i obradi ove poeme: “Arsen je bio slavan, za razliku od mene, pa su mnogi mislili da ih je on napisao", otkrio je i dodao:

"Moja supruga Vera radila je u Univerzitetskoj biblioteci. Jednog dana kada se vratila sa posla ispričala mi je da su je kolege pitale: “Kako onaj Crnogorac gleda na to što mu Arsen opevava ženu?””

Vera Pavladoljska rođena je u rusko-srspkoj porodici. Otac joj je bio Rus- Aleksej, a majka Kragujevčanka Jelena Korać.

Vera je rođena u Kragujevcu 1941. godine, a već u ranom detinjstvu preselila se sa roditeljima u Valjevo.

U vreme gimnazijskog školovanja Vera je na valjevskom korzou (“u Karađorđevoj ulici/Između Pošte i Suda”) srela Matiju Bećkovića koji će njihovu ljubav najpre ovekovečiti poemom “vera Pavladoljska”, a zatim i mnogim drugim stihovima.

Sa roditeljima je stanovala u valjevskoj Karađorđevoj ulici broj 79. Umrla je 1998. godine u Beogradu.

Pesma Gorana Sultanovića posvećena Gagi Nikoliću od koje ćete se naježiti: Zezanju je kraj, Urke, gotovo... (VIDEO)

Vera Pavladoljska

Lukavica je htela da me nadlukavi Punio se mesec u avgustu kao lokva Ispaljivane pune duge preko jezera i glava Na radilištima u rudnicima boksita Ubeđivao sam nepoznate ljude U tvoje ime Vera Pavladoljska

Grešile su pijane ptice u prostoru Prepelica je kljunom gore okretala Svest je mrčala među liticama Gonjen točilima kršima i gubom Do grla u živom blatu mislio sam Koliko si me volela Vera Pavladoljska

Mrak je u mraku sjao kao životinja Grom u lancima čamio za brdima Molio sam za sluh fizičkih radnika Divio se njihovom surovom apetitu Zaklinjao jednog gluvonemog mladića Da izgovori tvoje ime Vera Pavladoljska

Ceo dan u nebu izgoreo mesec Pod lažnim imenom leči svoj pepeo U mrcavi među dvojnicima Dok muzika sneg u uši ubacuje Kleo sam se u obe ruke naročito desnu Da te nisam voleo Vera Pavladoljska

Udvarao se nepoznatoj devojci U kanjonu Tare kod Kolašina Govorio istine na svim jezicima Žario i palio da ih poveruje Dok je ćutala sećao sam se Da si mi najkrupnije laži verovala Vera Pavladoljska

Pevao je slavuj sa grlom grlice Sve na svetu me na te podsećalo Hvalio sam se da si luda za mnom Cela plaža da ti se uzalud udvara Kako te teram da ideš iz glave I kako nećeš Vera Pavladoljska

Kulo crnog žara pod slepim očima Zarazna zvezda sve i svašta saždi Dok mi se padobran nije otvarao I kad sam u zavičajne bezdane padao Pričali su da te zovem iz sveg glasa Al nisam priznavao Vera Pavladoljska

Ronio u najdublje bežao u gore Da te glasno zovem da niko ne čuje Bio sujeveran – pitao prolaznike Kako tvoje lice zamišljaju Čeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene Pa da se ne okrenem Vera Pavladoljska

Na ljubavnoj promaji između dve zvezde Nevidljivi uhoda ima nešto protiv Žeđ za rakijom je slična fantaziji U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta Bile su dve usne nepismenih žena Po ugledu na tvoje Vera Pavladoljska

Po nevremenu sam lovio na ruke Med zlatnih meridijana u vodi Opisivao oči jedne žene mesec dana U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu Ubedio da su mi sve što imam u životu Misleći na tebe Vera Pavladoljska

Pita za mene metak lutalica Sada me pogrešno traži oko zemlje Vučen tajnim magnetom mog čela Napija mesec da prokaze gde sam Zlostavlja mora kuša vazduh i podmićuje Ti ćeš me izdati Vera Pavladoljska

Traje monotona biografija sunca Sve sijalice gore usred dana Slovoslagači su srećni dok ovu pesmu slažu Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje Jedan od vlašića sklon je porocima I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju Nekoliko država tvrdi da si njina Ti si na svoje ime ljubomorna

Kablogrami se u dubokoj vodi kvare Niko ne zna gde su slova tvog imena U mrtvim i lažnim jezicima u pogrešnim naglascima U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi Ko će uhvatiti sjaj samoglasnika Koje ptica kuka Vera Pavladoljska

Najlepša ljubavna priča koju ćete čuti: Ovako je Met Dejmon zavoleo Lusijanu! (FOTO)

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs