Sojin lecitin je sastojak kojeg ćemo vidjeti u gotovo svim kupovnim namirnicama. Ali, malo nas zapravo zna šta on zapravo predstavlja, da li je štetan i za koga.
Hrvatski nutricionista Leta Pilić objasnila je:
"Sojin lecitin je E322, odnosno biljni emulgator koji se koristi u proizvodnji gotove hrane. Uglavnom se koristi kao prehrambeni aditiv u dečjoj hrani, čokoladi, pekarskim proizvodima, sirevima, začinima i sladoledu... On je prirodni emulgator koji se dobija iz zrna soje. Po hemijskoj formuli je fosfolipid i u prehrambenoj industriji se koristi kao emulgator, što znači da povezuje vodu i masti u proizvodu i daje karakterističnu teksturu i konzistenciju.
Zbog tih svojstava sadrži ga mnoštvo prehrambenih proizvoda. Iako je soja poznati alergen, lecitin ne bi trebalo da izaziva alergije. U principu se ne smatra štetnim za zdravlje", objasnila je Leta Pilić.
Srpski doktor otkriva: Evo kako da prepoznate kancerogeno meso!
Inače, lecitin se nalazi svuda, i u biljkama i u životinjama. Na primer, u jajetu (žumancetu), goveđoj jetri, orašastim plodovima, semenkama, kikirikiju, soji, pomorandžama, karfiolu, u hladno ceđenom biljnom ulju...
Nepoznata druga strana
Ono što zabrinjava stručnjake je činjenica da je sojin lecitin izvučen iz sojinog ulja, a poznato je da je soja uglavnom genetski modifikovana. Za sada se ne zna na koje to sve načine može da utiče na zdravlje, ali EU je naznačila da aditivi koji su izvučeni iz GMO namirnica, moraju tako i da budu označeni.
Budući da je originalnom izvoru sojinog lecitina gotovo nemoguće ući u trag, EU je definisala da proizvođači lecitina (ne sojinog) moraju imati oznaku IP, što označava "Identity Preservation", odnosno da potiče sa plantaža sa održivim upravljanjem.
Jedemo kosti, insekte i dlake, a nemamo pojma: Pravi sastav najpoznatijih namirnica!
