Život često donosi trenutke za koje niko nije spreman. Za glumca Feđu Stojanovića, taj trenutak došao je iznenada i nemilosrdno – u vidu poziva iz Amerike, koji je zauvek promenio njegov svet. Njegov najstariji sin, Uroš Stojanović (44), pronađen je mrtav u Los Anđelesu, a vest je pogodila porodicu kao grom iz vedra neba.
Feđa je otvoreno pričao o svom sinu i njihovom odnosu, otkrivajući složenost porodičnih veza, ali i ljubav koja nije prestajala ni u trenucima nesreće. Do smrti je nosio tugu za sinom.
Poziv iz Amerike koji je promenio sve
"Uroš nije imao nikakvih problema. Oženio se pre tri meseca. Žena mu je glumica s našeg prostora koja je tamo počela da gradi karijeru. Zavoleli su se. Sve je to tako kratko trajalo," rekao je Feđa drhtavim glasom kada se prisetio trenutka kada mu je prijatelj iz Los Anđelesa javio strašnu vest.
Umesto radosti i ponosa zbog novog projekta sina, Feđa je dočekao bolnu stvarnost. Njegov sin, koji je do tada delovao potpuno zdrav, otišao je prerano, a razlog smrti još uvek je nepoznat.
"Išao je pre pola godine na neki pregled. Utvrdili su da je potpuno zdrav. Čekao je da krene da snima svoj film. Ne znamo još uzrok smrti, samo pretpostavljamo da je srčani udar. Verovatno će se ispostaviti da mu je stalo srce," izgovorio je Feđa, gotovo ne mogući da zadrži tugu.
Šok i neverica
"Niko ni u najgorim snovima nije mogao da veruje da će se ovo desiti. Apsolutno, baš iznenada. Potpuno nas je preseklo i to nismo očekivali. Nikakve probleme sa zdravljem nije imao, prosto smo iznenađeni," pričao je Feđa za "Blic".
Gubitak sina bio je toliko neočekivan da ga ni najbliži nisu mogli pripremiti. Feđa je isticao da je Uroš bio u kontaktu sa njim i da nikada nije pokazivao znakove problema sa zdravljem. "Bio je potpuno zdrav, i nikada se nije žalio."
Uroš Stojanović – umetnik bez granica
Uroš je bio talentovani reditelj, čije je najveće delo film „Čarlston za Ognjenku“ iz 2008. godine, koji je ostavio dubok trag u srpskoj kinematografiji. Nakon velikog uspeha u domovini, Uroš je dobio priliku da nastavi karijeru u Holivudu.
"Dobio je ponudu da otputuje u Holivud i tamo nastavi karijeru. Potpisao je uloge sa tamošnjom producentskom kućom i radio na filmu ‘El indio’. Njegov uspeh je prepoznat u Americi i već nekoliko godina je radio na filmskim ostvarenjima u toj zemlji. Često su ga nazivali umetnikom bez granica jer je to svojim radom i pokazao," ispričao je Feđa.
Ipak, smrt ga je sprečila da dalje širi svoj talenat i ostvaruje snove, ostavljajući prazninu u svetu filma i u srcu porodice.
Poseban i složen odnos oca i sina
Feđa je isticao da je njegov sin uvek bio ekscentrična i posebna ličnost. "Bio je ekscentrična osoba, takav je rođen i sve što sam bolovao zbog njega, bolovao sam dok je bio sasvim mali jer sam shvatio da je on takav i da ništa ne pomaže. Imam utisak da mu je moj razvod od njegove majke veoma teško pao i da se sa time nije pomirio do kraja života," govorio je glumac.
Uroš je bio samosvojan, često distanciran, i poštovao je svoje granice – što je ponekad stvaralo nesporazume sa porodicom.
Tišina i udaljenost u poslednjim godinama
"Poslednjih godina smo kontaktirali isključivo mejlom jer je zabranio da mu telefoniram i to samo zato što sam ga, po njegovom mišljenju, gnjavio. Devet godina nije dolazio u Srbiju jer se posle filma ‘Čarlston za Ognjenku’ očigledno razočarao u neke ljude. On je ovde imao fantastične prijatelje što se potvrdilo i na komemoraciji u Jugoslovenskoj kinoteci, ali bilo je i ljudi koji ga nisu voleli. Kada je krenuo u Ameriku rekao je da u Srbiju može da se vrati samo u metalnom kovčegu. Nažalost, to se i obistinilo," prisetio se Feđa.
Iako su njihovi odnosi bili komplikovani, ljubav oca prema sinu bila je neizmerna.
Ostaje rana i sećanje
Urošova smrt ostavila je neizbrisiv trag u porodici, ali i u domaćoj kinematografiji. Njegov talenat i umetnički duh ostaju da inspirišu, dok Feđa nosi teret bola koji nikada ne prolazi.
"Niko nije mogao da očekuje ovako nešto. Potpuno nas je iznenadilo. Bio je zdrav, talentovan, mlad… i odjednom ga više nema. To je bol koji se ne može opisati rečima," rekao je Feđa u jednoj od svojih poslednjih ispovesti.
Tragedija porodice Stojanović podseća da ni najtalentovaniji i najmlađi među nama nisu imuni na nepredvidive udarce života, i da bol može biti tiha, a ipak duboko prisutna – u srcima onih koji ostaju.