Život fudbaleraFranka Riberija počeo je u znaku borbe – kao dvogodišnjak doživeo je tešku saobraćajnu nesreću, pri kojoj je zadobio duboke posekotine na licu. Ožiljci koje je tada zadobio ostali su zauvek vidljivi i kasnije su postali njegov zaštitni znak. 

Detinjstvo mu je bilo obeleženo siromaštvom, fudbal je igrao u lokalnim klubovima, a profesionalnu karijeru započeo je u francuskim niželigašima.

profimedia0461240823.jpg
Foto: photoarena / Thomas Eisenhuth / imago sportfotodienst / Profimedia

Prvi ozbiljan iskorak bio je dolazak u FC Metz, gde je brzo skrenuo pažnju na sebe. Potom se seli u Galatasaraj u Tursku, gde je postao miljenik navijača, ali je klub napustio nakon samo pola godine zbog finansijskih problema.

Pravu afirmaciju doživio je povratkom u Francusku i igranjem za Olympique Marseille, a 2006. godine bio je jedan od najvažnijih igrača francuske reprezentacije na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj, gde su došli do finala.

Godine 2007. Riberi prelazi u Bajern Minhen, u transferu vrednom oko 25 miliona evra – tada rekordan za nemački klub. Tamo je proveo 12 sezona, postavši jedan od najvoljenijih i najuspešnijih igrača u istoriji kluba.

2022. objavio je kraj profesionalne karijere zbog hroničnih problema s kolenima, ali je ubrzo prešao u trenerske vode kao pomoćnik trenera u Salernitani.

riberi.jpg
Foto: Printscreen Instagram - franckribery7

Nakon što se zaljubio u svoju suprugu Vahibu, Riberi je prešao u islam i sa izabranicom dobio petoro dece. Često ističe kako mu je vera pomogla da pronađe mir i stabilnost u životu. Poznat je i po svojoj skromnosti i predanosti porodici, ali su ga kroz karijeru pratile i poneke kontroverze van terena.

Riberi je jedno kratko vreme proveo u dečjem domu, a kasnije je njegova porodica došla po njega. Mediji su dista senzacionalistički pisali o tom delu njegove biografije i isticali da je “ostavljen”, a zapravo se radilo o socijalno vrlo teškoj situaciji, ali ne nužno o napuštanju u bukvalnom smislu te reči.

U intervjuima je više puta govorio o siromaštvu, životu na margini i o tome kako su ga deca zadirkivala zbog izgleda. Uvek je isticao da ga je teško detinjstvo učinilo jačim, ali nije ulazio u mnogo detalja o porodičnim odnosima iz tog najranijeg razdoblja. Ipak jasno je da nije imao povlašćen život, već da je morao za sve da se izbori sam.

Stil / dnevnik.hr