Svako dete ima neke osnovne potrebe, kako fizičke tako i emocionalne, koje ako ne dobije u pravom trenutku mogu imati veliki uticaj njegov dalji razvoj i budućnost.
Svaki period života ima različite potrebe i ako se u nekom trenutku ove potrebe ne ispune, dete ostaje zarobljeno u tom mentalnom uzrastu dok telo raste.
Takvi ljudi ostaju zarobljeni u mentalnom uzrastu u kojem su primili malo ili nimalo ljubavi. Psiholozi kažu da je to sasvim normalno, a zavisi od emotivnog razvoja čoveka.
Rano detinjstvo - do prve godine života
Detetu treba puno ljubavi koje traži prvenstveno u majci. Ako majka odbije ove potrebe deteta, ono postaje anksiozno i puno je bojažljivije od ostale dece.
Ne veruje nikome jer je lišeno najbitnije ljubavi u tako ranom uzrastu.
Kada odraste to može da uzrokuje ozbiljan uticaj na život pojedinca. Postoji mogućnost da čovek neće moći, niti će znati kako, da se poveže s drugim ljudima jer im ne veruje.
Dugoročno, može imati problema s intimnošću, nepoverenjem prema svojoj okolini i teško će sklapati i održavati prijateljstva, piše Daily Occupation.
Od dve do četiri godine - razvojni period detinjstva
Nakon ranih godina dete počinje da razume svoju okolinu i izgrađuje samokontrolu. Počinje da razvija motoričke sposobnosti za hodanje i sada je u stanju da oblikuje reči. Ako mu roditelji ne daju ljubav i ne pruže potrebnu pažnju u ovoj fazi, razvija osećaj srama.
Jedna od čestih posledica zanemarivanja u ovom uzrastu je osećaj manje vrednosti kod dece, te će često osećaju kao gubitnici.
S druge strane, ako se roditelji i članovi porodice previše zaštitnički ponašaju, tada dete nikada neće moći samo da nauči životne lekcije. Uvek će tražiti odobrenje drugih, te je moguć razvoj poremećaja pažnje.
Od četvrte do šeste godine - primarni period detinjstva
Detetu razvija se um i telo. Takođe to je vreme beskonačnih pitanja. Sve što radi, sve što mu se događa i što ga okružuje zaslužuje jedno pitanje - zašto?
U ovom prvom periodu treba mu podrška i odgovori na sva svoja pitanja, interese, projekte, ali i podsticaj razvoju mašte. Ako roditelji ne podržavaju njegovu kreativnost ili ga zanemaruju, onda dete razvija osećaj krivice.
Iako odraslo, dete i dalje ima osećaj krivice prema bilo čemu novom i kreativnom. To je sprečava u obavljanju kreativnih zadataka, te mu nedostaje odlučnost kod postavljanja životnih ciljeva.
Ljudi koji su bili zapostavljeni u ovomperiodu takođe nemaju životni fokus i često razmišljaju unutar jako uskih okvira. Krivica se takođe može razviti u psihopatsko ponašanje i frigidnost prema napretku u životu.
Od sedme do sedamnaeste godine - školski period
Kad dete krene u školu, počinje da uči nove stvari, stvara novu moralnu lestvicu i nove prijatelje. Prvi put u životu se suočava s konkurencijom.
Ako roditelji sumnjaju u njegovu sposobnost da se takmiči s drugima i ako ga ne podstiču, dete razvija kompleks inferiornosti. Ovaj kompleks mu ne dopušta da razvije veru u sebe i svoje procene i odluke, te uništava njegovu sposobnost da efikasno rešava zadatke.
Kako se čoveku može pomoći?
Psiholozi smatraju da su odrasli ljudi sami odgovorni za svoj razvoj, jer u trenutku kad čovek može prepoznati određeni problem, on se može potruditi i isto tako pronaći način da ga reši. Ponekad lakše, ponekad teže. Ali, taj alat je dostupan, samo ga se treba iskoristiti.
Čovek sam sebi, to jest detetu zarobljenom u njegovom telu, može i treba pružiti svu ljubav koju treba kako bi se izborilo sa svojim nesigurnostima i strahovima.
Kako bi olakšali rad na sebi, psiholozi savetuju ova dva koraka s kojima će borba sa sobom biti lakša:
1. Korak
Trebate da zamisli da je dete.
- Zažmirite i pokušajte se što življe prisetiti trenutaka iz tog doba života.
- Pokušajte da se prisetiti šta ste nosili, s kim ste se družili, čega ste se bojali i načina na koji ste rešavali prepreke.
2. Korak
- Kad zamislite da ste dete koje ide u školu ili vrtić, pokušajte razgovarati sami sa sobom. Možda iz tog razgovora nećete dobiti sve odgovore, ali ćete mnoge stvari, koje ste zaboravili ili odlučili potisnuti, oživeti.
- Uzmite dve različite bojice ili hemijske u boji i zapišite svoja osećanja. Jednom olovkom zapišite osećanja svog unutrašnjeg deteta, a drugom zapišite svoje osećanja vas kao odrasle osobe.
Na ovaj način ćete stvoriti vezu s detetom u sebi i pomoći ćete da lakše i brže zarastu rane koje nosite.
Ono što ljudi trebaju znati je da postoje mnogi odrasli koji imaju iste probleme, te da su i oni zarobljeni u ovoj brutalnoj zamci. A kako bi sebi pomogli, ljudi treba da promeni svoj način razmišljanja i da počnu istovremeno da vole sebe i druge.
Da li ste upoznali ljude koji imaju 30 ili 40 godina, ali njihov mentalni uzrast je na nivou malog deteta?