Doživotni ožiljak

Tema o kojoj se premalo govori: Strašna patnja nakon gubitka deteta

Svaka reč kojom pokušate da opišete osećaj praznine i tuge koja ostaje nakon takvog događaja čini se nedovoljno jakom
Porodica
09:06h Autor:
Tema o kojoj se premalo govori: Strašna patnja nakon gubitka deteta
Foto: Shutterstock

Nedavno je Mark Zukerberg progovorio o svojoj porodičnoj tragediji u vezi sa gubitkom deteta. Kada čujete da jedan od najmoćnijih svetskih parova govori o borbi s trudnoćom i pobačajima, to svakako otvara oči i skreće pažnju na tragediju koja obeležava život zauvek. Svaka reč kojom pokušate da opišete osećaj praznine i tuge koja ostaje nakon takvog događaja čini se nedovoljno jakom. Šeli Lopez Grej je u svojoj blizini doživela tu situaciju odlučila je da o njoj progovori za Huffington Post.

"Kao medicinska sestra na ginekološkom odeljenju, ne susrećem se često sa slučajevima pobačaja jer ga većina žena doživi kod kuće i često nije potrebna lekarska intervencija. Ako i jeste, žene se brzo puštaju na kućnu negu ili se eventualno šalju na neko drugo odeljenje - kao da nikad nisu ni bile trudne. Iako lično nisam iskusila tu vrstu gubitka, imala sam priliku da negujem ženu koja jeste.

Sofija Loren o spontanim pobačajima, strahu i očajničkoj želji da zatrudni!

Bilo je to na početku moje karijere. Trudnica je primljena u bolnicu zbog grčeva u stomaku. Ušla je u bolnički toalet i neko vreme nije izlazila. Otvorila sam vrata da proverim da li je dobro. Stajala je onde spuštenih gaćica i okružena krvlju. Stisnula je oči u bolnom grču kao da nije želela da vidi i da prihvati to što joj se dogodilo. Nisam znala šta da radim jer se nikada do tada nisam brinula o ženama koje su trudne samo 12 nedelja. Pokušala sam da se prisetim šta sam učila u školi o ranoj trudnoći i o tome kako fetus u tom stadijumu uopšte izgleda.

Da li je trebalo da je odvedem do njenog kreveta i da ubrusom pokupim s poda ono što je dotad bilo njeno dete?Uzela sam je za ruku i polako je odvela do sobe. Sela sam pored nje na krevet i nežno je zagrlila. Plakala mi je na ramenu dok joj nije došao partner. Pripremila sam je za porođaj kao i svaku drugu ženu jer joj bolovi nisu prestajali.

To je bio znak da nije sve izašlo. Zahvat je bio brzo gotov i žena više nije bila trudna. Sećam se da je nakon toga rukom grlila stomak s ispraznim pogledom u očima. Žene mnogo teže podnose gubitak deteta nego muškarci. One su te koje se osećaju slomljeno i nepotpuno. Muškarci u tim trenucima moraju da budu čvrsti jer treba svojim partnerkama da budu dostojna podrška. Možda žene ne vole da govore o pobačaju iz straha da će ih okolina osuđivati jer, na kraju krajeva, nisu zapravo rodile.

Možda nisu držale svoje dete u naručju, ali to uopšte nije važno - nosile su dete u sebi. Žene su nakon pobačaja sklone da krive sebe jer nisu bile u stanju da zadrže dete i da iznesu trudnoću do kraja. Možda je sve to doprinelo nemiloj kulturi prećutkivanja tragedije.

Lili Alen o tragičnim pobačajima: Nikad neću preboleti svoju decu!

Sada, godinama kasnije, još uvek s vremena na vreme pomislim na tu ženu i pitam se da li se ona seća da sam baš ja svedočila njenom gubitku. Ne znam da li se ikome poverila i kakav je njen život danas. Jedna stvar koju mogu sa sigurnošću da kažem i za koju se borim jeste činjenica da o pobačaju treba govoriti. I da, to jeste porođaj iako o tom detetu nikad niko neće da priča ili misli jer nije ni došlo na svet.

Za svaku porodicu koja prođe kroz nešto takvo, to je doživotni ožiljak. Iako nemam odgovor na pitanje zašto se to događa, nadam se da će svi koji su iskusili pobačaj uspeti da pronađu mir i da nastave sa životom. Nažalost, jako ih je mnogo. Na kraju, ako išta možemo da naučimo iz slučaja Marka Zukerberga i njegove supruge, to je da je u redu pričati o pobačaju jer pobačaj jeste velika tema."

Trudnoća nakon pobačaja: Odmorite telo i bez panike

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs