Glumac Branko Janković vratio se u rodno selo, pokrenuo je porodičan biznis, uživa u poljoprivredi i birne oko 1.800. koza. A u svemu tome glavni oslonac mu je supruga Nataša. Otkako su zajedno zakoračili u život, nikada ne idu jedna ispred drugog, već hodaju zajedno ka ispunjenju svoji snova.
U tom gradu upoznao je i ženu svog života, Natašu, takođe glumicu.
‒ Viđali smo se u prolazu. Delovao mi je starije, čak sam imala potrebu da mu persiram. Jednog dana me je pozvao na kafu, u jednu staru kafanu. Tu mi je rekao: ‘Ti ćeš biti moja žena. U decembru te vodim kod mene kući, na slavu.’ Iako mi je sve to zvučalo neverovatno, tako je bilo – jednom prilikom je otkrila Nataša,a a glumac je dodao:
„Neko moje unutrašnje biće je odmah osetilo da je Nataša prava ličnost. Znate onaj osećaj – to je to.“
Odrekla se velike životne prilike i podržala supruga
Iz ove neobične kafanske priče rodila se čvrsta veza koja je rezultirala troje dece – dve ćerke i sinom. Branko i Nataša su se potrudili da njihovi mališani odrastaju i u Beogradu i u prirodnom okruženju, gde uče kroz igru, rad na imanju i kontakt sa životinjama.
Nataša je odbila usavršavanje na konzervatorijumu u Rusiji da bi bila uz porodicu.
„Gledam na to kao moja baka, kao moja majka – treba da podržim muža. To je moj izbor i ne bih ga menjala“, objasnila je tada Nataša.
Ipak, Branko, s druge strane, nikada nije prestao da ističe njen talenat: „Da sam talentovan kao ona, napravio bih čudo. Ona je mnogo talentovanija od mene.“
Njihov život je spoj dva sveta – urbane svakodnevnice u Beogradu i seoske idile u Gunjacima. Deca uživaju u igri na otvorenom, kontaktu sa životinjama, ali i u gradskim avanturama kada posao to zahteva.
Složna porodica je stub svega
Gostujući u podkastu Jednostavno, glumac se osvrnuo da današnje odrastanje dece, istaknuvši surovu istinu.
‒ Mislim da deca danas mnogo pate. Deca mnogo gube zbog roditelja i u situacijama u kojima su roditelji. Institucija braka je jako ugrožena. Okolnosti u kojima roditelji žive, rade, su isto vrlo napete, problematične. Znam i po vrtićima, dovedu dete ujutru u šest, dođu po njega u šest. Moramo da čuvamo to, ako ne čuvamo tu našu decu, nema ni nama sreće. Nema nama sreće iako napravimo i profit i posao i kompanije i sve... Što kaže Dostojevski: "A šta su deca svemu ovom kriva?" Trudim se da deca imaju neki sadržaj i da ne proživimo život gde sam bio – nigde, šta sam radio – ništa – rekao je Branko, naglašavajući koliko je važno da roditelji aktivno učestvuju u životu dece.
Branko veruje da roditeljstvo proističe iz ljubavi i partnerstva.
‒ Postao sam roditelj kao posledica lepog odnosa. Dete je došlo kao dar. Mora da se desi jaka veza i ljubav između muža i žene. Kad sednete na pravu trasu, onda sve nekako ide pravo. Ljudi kažu, ‘a pa biće problema!’ Neće! I dobro je šta god da se desi. Treba imati širinu srca i dobrote i sve to izgurati. Kao što kaže Petar Kočić: ‘to je stopanica’. Žena koja prati stope tog čoveka koji prvi ide kroz smet. Nema više tih ljudi, retko ima takvih žena - objasnio je glumac i osvrnuo se na svoju suprugu:
‒ Moja Nataša i ja smo jedno. Imali smo sreće da se nađemo. Sve se dogovaramo. Naravno, bude i problema i nesuglasica. Kako ja sada mogu da ostavim svoju ženu i da kažem: ‘ti mene nerviraš’, mi se voleli, ne voleli, a da između nas ostane troje dece unesrećeno? Pa kakav ja mogu biti sebičnjak, čoveče? Pa ja ću da je volim, naći ću milion i jedan element da je volim. To mora dvoje da razmišlja – poslao je glumac snažnu poruku svim parovima.
