Brak bi trebalo da bude sigurna luka, mesto razumevanja, podrške i ljubavi. Međutim, istina je da mnoge žene, iako spolja deluju kao da imaju „sve što treba“, duboko u sebi osećaju prazninu, tugu i usamljeništvo. Nesrećna žena u braku to često ne izgovara naglas, ali njeno ponašanje i emocije sve govore. Ovo je sedam najčešćih znakova koji ukazuju da žena u braku više ne oseća sreću:

1. Stalno je umorna i bezvoljna

Umor može biti posledica svakodnevnih obaveza, ali kod nesrećne žene, taj umor nosi i emocionalnu težinu. Nema snage ni volje za razgovor, bliskost, pa ni za brigu o sebi. Njen pogled je prazan, a osmeh prisiljen.

2. Povlači se i izbegava razgovore

Nekada je imala potrebu da priča, deli misli, postavlja pitanja. Sada uglavnom ćuti. Ili odgovara kratko, ravnodušno. Ne želi više da „razvlači teme“, jer zna da njen glas u braku odavno više ništa ne menja.

shutterstock_1105096988.jpg
Foto: Shutterstock

3. Nema fizičke bliskosti sa partnerom

Dodiri, zagrljaji i poljupci nestaju. Intimnost postaje retka, ili potpuno izostaje. Žena koja je emotivno povređena teško može da bude telesno bliska – jer telo pamti ono što duša oseća.

4. Oseća se usamljeno – čak i kada nisu sami

Jedan od najtežih osećaja je usamljenost pored osobe koju voliš. Nesrećna žena često ima utisak da je nevidljiva, kao da je samo „funkcija“ u kući – majka, domaćica, organizator – ali ne i partnerka u pravom smislu te reči.

shutterstock_553627837.jpg
Foto: Shutterstock

5. Prestaje da se trudi oko odnosa

Nekada se trudila da razgovara, rešava probleme, planira zajedničko vreme. Sada više ni ne pokušava. Kada žena prestane da se trudi, to je znak da je izgubila nadu da se bilo šta može promeniti.

6. Postaje preosetljiva ili lako plane

Male stvari je lome, sitnice je iritiraju. Suze, bes, tišina – sve se smenjuje. To je posledica nakupljenog bola koji nije izgovoren, a koji traži način da izađe napolje.

shutterstock-1822495019.jpg
Foto: Shutterstock

7. Ima osećaj da bi bila srećnija sama

Možda još nije skupila snagu da ode, možda još veruje da nešto može da se spasi. Ali duboko u sebi, često mašta o miru, o slobodi, o životu u kojem se ne oseća sputano i neshvaćeno. Misao o „životu bez njega“ više joj ne uliva strah – već olakšanje.