Naša baka ima pomalo "čudnjikavo" ponašanje.
Moji roditelji smatraju da im se sudbina sveti jer nisu imali tinejdžerskih problema sa svojom decom, tj. sa mojom sestrom i sa mnom.
Na primer, u julu, nakon što je primila penziju, nedelju dana je "blejala" na moru sa drugaricom, a pri tome je isključila telefon. Javila se kada joj je ponestalo novca, pa su mama i tata morali da smisle način kako da je vrate kući.
Mama je tada potpuno izgubila razum, a tata je šaretski dobacivao tašti da ga sledeći put povede sa sobom.
Još se u porodici prepričava bakina epizoda sa doktorom. Naime, pošto ima dijabetes u početnoj fazi, doktor ju je ozbiljno gledao i počeo da nabraja šta sve ne sme da radi jer ima dijabetes, na šta je ona odgovorila:
"Šta mi se može dogoditi ako pojedem slatko?"
"Možete da umrete," rekao je doktor najtragičnijim mogućim tonom.
"Stvarno??? Zanči sa 86 godina postoji takva verovatnoća? Da umrem?"
Ukratko, eno je ubrizgava sama sebi insulin i jede šta želi.
U svakoj porodici postoji crna ovca. U našoj je to baka. Nakon smrti dede, pre šest godina, došla je da živi kod nas