"Zovem se Ana i već 2 godine živim u kineskoj provinciji Šansi. Ovde predajem engleski u lokalnom vrtiću. Svakog dana, moja dva sina, koja takođe pohađaju ovaj vrtić, moraju se suočiti sa neobičnim pravilima i tradicijom.
Evo šta sam naučila tokom mog boravka u Kini:
Mnogi vrtići rade po sistemu "All inclusive"
Svaki roditelj želi da maksimalno doprinese razvoju svog deteta, zbog toga su privatni vrtići pokazatelj standarda za stanovnike sa prosečnom platom u Kini. Vrtići ovde nisu jeftina stvar: godina dana boravka u vrtiću iznosi od 1.700 do 4.500 dolara u provinciji, dok u gradovima od 4.500 pa do 6.500 dolara, piše sajt brightside.
Za taj novac dete dobija "all inclusive" uslugu koja obuhvata: 5 obroka dnevno; prevoz od kuće do škole; uniforme; cipele; ranac; set posteljine i jastučića; hrpu živopisnih udžbenika. U vrtić možete ući pomoću plastične kartice koja otključava vrata ali samo određenim satima. Nakon nastave u vrtiću deca mogu da ostanu na dopunskoj nastavi: naprimer gradnja Lego kockicama, vožnje trkačkim biciklima; vožnja rolera; košarka i naučni eksperiment.
Roditelji su spremni da učine gotovo sve kako bi njihova deca upisala dobar vrtić. Bilo je slučajeva u većim gradovima Kine, gde su stanovnici jednog mesta kampovali ispred vrtića pre prijave dece.
Ono na šta se najviše obraća pažnja je disciplina. Osima dece, vaspitavaju se i njihovi roditelji
