Čujem mrmljanje...
"Ne razumem zašto rađaju tako bolesnu decu."
"Da, da... U naše vreme bogalja skoro da i nije bilo... Samo nešto mumlaju.."
Dve starice stoje zbijene do mene u crkvi i tiho ogovaraju, gledajući u mog muža i našu kćerku...
Verovatno mislite da su to one ogorčene starice, koje dolaze u hram da kritikuju popa i njegov novi Mercedes?
Ali, ne.. To su bile dve bake, sa sedim kosama skrivenim ispod iznosanih marama. To su one bake koje se mole cele noći, kada ne mogu da spavaju. To su one bake, koje redovno poste i idu u crkvu svaku nedelju.. A sada su te iste, dobre starice, razgovarale o tome ko treba da živi, a ko ne...
Naravno, izgarala sam od želje da se grubo uključim u njihov razgovor, da im objasnim kako nisu u pravu, ali shvatila sam da ništa neću dobiti ako budem vrištala na bake u svetom hramu... Otišla sam slomljenog srca...
Koliko nas ima priču sličnu ovoj? Ko je veća budala....