Privatni avion, nekoliko vila, multinacionalna kompanija, pa čak i sopstveni fudbalski klub, Olimpik Marsej, koji je kasnije prodala. Upoznajte Margaritu Luj-Drajfus, najbogatiju Ruskinju na svetu. U Lenjingradu-Sankt Peterburgu, gde je Rita rođena, poznata je po prezimenu Bogdanova.

Njena zvanična biografija je dostojna filma. Njeni roditelji su poginuli u železničkoj nesreći, a odgajio ju je deda. Bogdanova je uspela da se upiše na fakultet i radila je kao turistički vodič za strane turiste u zoru perestrojke. Godine 1988, Rita je upoznala ljubav svog života, francuskog milijardera Roberta Drajfusa. Naslednik jedne od najbogatijih evropskih porodica, Robert je ugledao Ritu na letu Konkorda i zaprosio je na njihovom trećem sastanku. Umro je 2009. godine, ostavivši svoje ogromno bogatstvo ožalošćenoj udovici.

profimedia-0298199155.jpg
Foto: BERTRAND LANGLOIS / AFP / Profimedia

Mama i tata su bili u zatvoru

Margarita Bogdanova je rođena 18. juna 1962. godine u Lenjingradu. Imala je tipično sovjetsko detinjstvo: soba u komunalnom stanu, jasle, zatim vrtić, a tokom praznika sladoled i šetnje Nevskim prospektom. A onda joj se život preokrenuo: Rita je imala sedam godina, a njeni roditelji su tragično poginuli.

Rita je pričala da se nesreća dogodila 1969. godine, ali ruski novinari su pretražili sva dokumenta i nisu našli podatke o nesreći, ni te, a ni sledeće godine. Šta se onda desilo sa Margaritinim roditeljima?

Rita nikada nije otkrila imena svojih roditelja ni u jednom intervjuu, ali je su novinari došli do podataka nakon detaljnog kopanja po arhivi.

Majka: Natalija Leonidovna Bogdanova. Otac: „Daš“

profimedia-1139836440.jpg
Foto: Ludovic MARIN / AFP / Profimedia

Ispostavilo se da njena majka nije poginula u železničkoj nesreči 1969. godine, već da je tada otišla u zatvor.

Pouzdano se zna da je upravo te godine, 1969. zakonski suprug njene majke, izvesni Oleg Ivanov, otišao u zatvor. Da li je on bio Ritin biološki otac ili usvojitelj, sada je nemoguće sa sigurnošću znati. 

Nakon detaljnog ispitivanja novinari su saznali da su njeni roditelji zaista tada nestali iz života svoje ćerke, ali saobraćajna nesreća nije imala nikakve veze sa tim.

Oleg Ivanov je odslužio godinu dana i pušten je na slobodu, samo da bi se suočio sa novom kaznom 1971. godine. Tragovi Ritinog oca i majke se tamo gube, ali jedno je jasno: oni više nisu bili potrebni svojoj ćerki.

profimedia-0238427986.jpg
Foto: NICOLAS TUCAT / AFP / Profimedia

Nije me deda odgajio, već internat

Godine kada su Oleg Ivanov i Natalija Bogdanova poslati u zatvor, njihova ćerka Rita je krenula u prvi razred. Ali ne u državnoj školi, već u internat. Tamo su učila i živela deca alkoholičara, osuđenika i siročadi.

Godinama kasnije, arhiva ove škole je nestala a sa njom i podaci o Riti. Ali novinari su ipak uspeli da saznaju da je Margarita bila odličan đak.

Rita Bogdanova je provela osam dugih godina u internatu. Rođaci su povremeno dolazili, najčešće njen deda, Leonid Bogdanov, otac njene neposlušne majke. Ali Rita je odlučila da i na to zaboravi. Prema zvaničnoj priči, deda ju je odgojio, ali istina je da je država vodila računa o Riti..

Stariji učitelji – oni koji su još živi – malo se sećaju Margarite.

„Ona je obična devojka, ništa posebno“, rekla je za ruske medije jedna od učiteljica, Marina Nikolajevna.

Ali direktorka sadašnje škole, Larisa Suškina, već je videla Ritu Bogdanovu kao milijarderku.

profimedia-0235179069.jpg
Foto: PDN / Sipa Press / Profimedia

„Margarita nas je posetila. Ušla je u moju kancelariju i predstavila se“, rekla je Larisa Leonidovna za KP. „Ostavila je na mene utisak kao lepo vaspitana i inteligentna žena.“

Prema rečima direktorke, Margarita je imala jednostavno držanje, ni traga arogancije. Lutala je starim hodnicima, zavirila u nekoliko učionica, a zatim otišla.

Direktorka kaže da su popile zajedno čaj i pojele kolačić, a onda je Rita pristala da direktorkinu drugaricu odveze do metro stanice. Sama je vozila. 

Šta je bilo posle internata?

Zvanična biografija Margarite Luj-Drajfus pominje Moskovski državni univerzitet. Neki nezvanični biografi „ostavljaju“ Ritu u Lenjingradu, ali insistiraju da je studirala na Institutu za sovjetsku trgovinu.

Oba nisu tačna. Rita Bogdanova je završila samo srednje tehničko obrazovanje. 

profimedia-0210536339.jpg
Foto: MIGUEL MEDINA / AFP / Profimedia

Leta 1977. godine polagala je dva ispita. Pismeni ruski – C, usmeni matematički – C. Generalno, nije blistala.

Ali njene ambicije su bile uzvišene: Rita je tražila da je upišu na odsek za računovodstvo. U to vreme, to je bila elita fakulteta.

„Morali ste biti dobri u matematici i imati logičko razmišljanje“, kaže Ljudmila Šujskaja, koja je predavala u tehničkoj školi sedamdesetih godina prošlog veka. „Sada izgleda kao: 'Šta tu ima da se uči?' Samo sednete za šalter i to je to. Tada su obuku za zanate shvatali veoma ozbiljno.“

Ali Ritina karijera računovodstva nije uspela. Izgleda da njeni nastavnici nisu cenili njene matematičke sposobnosti i nisu prepoznali potencijalnog milijardera. Rita je primljena samo na odsek za hranu.

Ali zašto joj je uopšte bila potrebna ta tehnička škola? Kao siroče, mogla je da ide na fakultet. Odgovor je jednostavan: Riti nije bila potrebna akademska diploma. Sanjala je o lepim haljinama i cipelama.

profimedia-0200297057.jpg
Foto: BORIS HORVAT / AFP / Profimedia

 

„U sovjetsko vreme, biti radnik u maloprodaji značilo je imati direktan pristup oskudnoj robi. Tada je konobarica mogla da zaradi više od inženjera. A za mnoge devojke iz siromašnih porodica, ovo je bio najlakši put do prosperiteta“, rekla je ruskim medijima Olga, stanovnica Sankt Peterburga koja je studirala tehničku školu sedamdesetih godina prošlog veka.

Rita je godinama vredno učila, bila na partijskim sastancima, mitinzima, a tajno je učila jezike i razvila plan da pobegne iz SSSR-a.

Rita je završila Sovjetsku trgovačku tehničku školu 1980. godine kao prosečan učenik.

A onda je sudbina Riti Bogdanovoj poslala poklon. Dodeljena je na posao u okružnom restoranu i menzi. Stavili su joj kapu i kecelju i otišla je, Rita je sada bila konobarica.

Više nije živela samo od plate, imala je bakšiš i počela je potragu za stranim mužem.

"Ne mogu reći da sam dobro poznavala Ritu — jedva smo razgovarale“, priznala je Marina Alferova, Bogdanovina bivša komšinica iz komunalnog stana, za Komsomoljsku pravdu. „Njen način života bio je nekako neshvatljiv. Spavala je tokom dana, a uveče bi se oblačila, šminkala i izlazila sa prijateljicama u diskoteke. Vraćale bi se rano ujutru. I skoro uvek sa grupom muškaraca.“

Prema rečima njene komšinice, Rita je ugostila Fince, Nemce, pa čak, izgleda, i Amerikance...

„Pa, da, živela je prilično slobodno. Ponekad bi u sobi spavalo sedam ljudi – Rita i njeni prijatelji, njihovi novi prijatelji... Nisam ulazila u detalje tih odnosa“, ispričala je njena bivša komšinica.

profimedia-0186060936.jpg
Foto: MUSTAFA YALCIN / AFP / Profimedia

Nakon što je završila tehničku školu, Rita je izbacila svoje dosadne haljine i uske džempere. Počela je da nosi samo mini-suknje, uske farmerke i bluze sa dubokim dekolteom. A kada je krenula iz SSSR-a, sve te stvari htela je da pokloni svojoj komšinici koja je to odbila sa rečima "Zašto bih ja nosila tako otkrivajuću odeću?'.

Žurke su se nastavile skoro četiri godine. Rita, naravno, nikada nije propustila smene u restoranu, ali posle posla je sa istim žarom trčala u diskoteku. Tamo je igrala, ispijala koktele kroz slamku i ćaskala sa turistima. A kod kuće nije jela ništa osim testenine — da bi uštedela novac.

Odlazak iz Rusije

Srećan susret se dogodio 1984. godine. Dugo očekivano čudo se dogodilo. Margarita je bukvalno izludela običnog Švajcarca — ne milionera.

„Nisu imali vremena ni da se dobro upoznaju pre nego što je objavila da se udaje i seli se sa njim u Cirih“, seća se njena komšinica.

Rita je brzo poklonila odeću prijateljima i nije se čak ni trudila da kupi nameštaj ili druge stvari. Na kraju krajeva, odlazila je u kapitalistički raj — zašto bi joj tamo trebali stari lonci?

Rita je ostavila svojoj komšinici praznu sobu i indijski šal, pokupila se i nestala. 

profimedia-0063627240.jpg
Foto: FRANCK FIFE / AFP / Profimedia

Princ iz Konkorda

Njen brak se raspao nakon godinu dana, a Margarita je morala sama da zarađuje za život. Prema zvaničnoj verziji, radila je za sovjetsko-švajcarsku kompaniju koja je proizvodila računarske komponente.

I onda se čudo opet desilo. Rano u nedelju ujutru 1988. godine, Rita se ukrcala u biznis klasu na letu Konkorda iz Pariza za Njujork.

Nikom nije jasno kako je Rita uspela da zaradi novac za putovanje prvom klasom. Godinama kasnije će se spekulisati kako je ona bila špijun.

Na ovaj ili onaj način, na nadmorskoj visini od 10.000 metara, Rita je upoznala svog Roberta, naslednika ogromnog carstva Luj-Drajfus, vlasnika fabrika, novina i parobroda. Ovaj deo biografije je istinit. Rita insistira da nije imala pojma da je njen novi poznanik milijarder. Imala je samo 26 godina.

profimedia-0227660732.jpg
Foto: NIVIERE / Sipa Press / Profimedia

Par je dobio tri sina, a onda je Robert umro od raka 2009. godine. Čitavo evropsko porodično bogatstvo prešlo je na Ritu Bogdanovu.

Sasvim je jasno zašto je Margarita Bogdanova-Drajfus odlučila da promeni svoju biografiju. Kome je potrebna sva ova priča o zatvorenim roditeljima i zanatskoj školi kada su u pitanju posao, partneri i milijarde dolara? Ali morate priznati: njena prava priča je još ubedljivija od zvanične! I jasno pokazuje nepokolebljiv karakter ove poslovne žene.

profimedia-0036059179.jpg
Foto: SEBASTIEN BOZON / AFP / Profimedia

Nakon što je ostala udovica, Rita je godinama odgajala sinove i vodila računa o porodičnom biznisu. A onda je upoznala švajcarskog bankara Filipa Hildebranda koji je od nje mlađi dve godine. 

Kad je imala 54. godine, Rita je rodila bliznakinje.

Od kreveta u internatu do neverovatnog luksuza – sve za samo 20 godina. Ćerka zatvorenika, koja je živela od danas do sutra, nedeljama je nosila istu haljinu i brojala bakšiš, Rita Bogdanova je jedna od retkih koja je ostvarila bajku.

profimedia-0255720092.jpg
Foto: FRANCOIS NASCIMBENI / AFP / Profimedia

 

 

00:05
Pionirski park Izvor: Mondo/Petar Aleksić