Jasno je da se svako od nas nađe u fazi kada razmišlja polarizovano, na kraju krajeva, neki stručnjaci smatraju da ono vodi poreklo iz instinkta preživljavanja, našeg nagona "bori se ili beži". Ipak, ukoliko ono postane obrazac razmišljanja i navika, polarizovano razmišljanje može imati ozbiljne negativne posledice po naš život, može naškoditi našem mentalnom i fizičkom zdravlju, sabotirati nam posao ali i odnose sa drugim ljudima.
ŠTA JE POLARIZOVANO RAZMIŠLJANJE
Polarizovano razmišljanje predstavlja tendenciju da se razmišlja u ekstremima, na primer, "apsolutno sam uspeo/la u životu ili sve sam promašio/la". Ono se smatra kognitivnim poremećajem koji iskrivljuje stvarnost zato što nas sprečava da doživimo i pojmimo svet onakvim kakav on zaista jeste: višeslojan, mnogoznačan i pun "različitih nijansi između crne i bele".
ŠTA GA IZAZIVA
Ne postoji dovoljno istraživanja koja bi potvrdila da je polarizovan način razmišljanja nešto što se prenosi genetski ali se ono često povezuje sa traumama u detinjstvu i/ili odraslom dobu koje se smatraju okidačem za razvijanje polarizovanog načina razmišljanja kao mehanizma odbrane i preživljavanja.
Koliko puta ste se našli u situaciji da vam se čini da nema ničeg između "sve ili ništa"? Ponekad zaista jeste tako ali to je pre izuzetak nego pravilo i uglavnom je moguće (i poželjno) pronaći onu zlatnu sredinu o kojoj se često govori. Da se ne lažemo, nije lako živeti u ekstremnim uslovima, bilo da su oni fizičke ili, češće, emotivne prirode.