Manastir Tumane za mnoge vernike predstavlja mesto utehe, nade i molitve, a među onima koji dolaze u ovu svetinju nalaze se i žene i bračni parovi koji se suočavaju sa teškoćama na putu do roditeljstva. Dok se veliki broj parova za pomoć obraća savremenoj medicini, uključujući postupke vantelesne oplodnje, neki uz medicinsku podršku traže i duhovnu utehu.
„Bog nije dugme“ – čuda ne dolaze preko noći
Sveštenici iz Tumana posebno naglašavaju da vera ne treba da se posmatra kao način da se do brzog rešenja dođe preko noći. Čovek može da se moli i traži pomoć, ali istovremeno mora da učini ono što je do njega.
Jeromonah Mihailo objašnjava da ne postoji „instant rešenje“ kojim bi se svi problemi jednostavno nestali.
– I ja bih voleo da znam gde postoji to instant rešenje. Gde je to Bog na dugme, pa kada ga pritisnete svi problemi nestanu. Otišao bih i ja na takvo mesto. Ali stvari ne funkcionišu tako. Bog nije dugme. Ja ću se pomoliti, ali da li ćeš ti uraditi ono što je do tebe? – kaže jeromonah Mihailo.
On priznaje da je sveštenicima često teško kada u manastiru susreću ljude koji dolaze sa velikim bolom, patnjom i tugom. U takvim situacijama, kaže, nije uvek lako pronaći prave reči utehe.
U svetinju ljudi dolaze sa različitim željama
Jeromonah Mihailo ispričao je i situaciju koja mu je posebno ostala u sećanju, jer je, kako navodi, pokazala koliko ljudi ponekad izgube osećaj za ono što je zaista važno.
– Bilo je takvih trenutaka… Dođe jedna baka i kaže: „Oče, ovo je moj sin. Sa nekom ženom je. Šta da radim da se oni raziđu? Čitajte mi posebnu molitvu. Došla sam izdaleka, meni treba nešto posebno.“ Pored nje stoji mladi bračni par koji u naručju drži dete od dve godine. Dete ima tumor na mozgu. Oni ne traže posebnu molitvu. Razumete? Izgubile su se vrednosti.
Ovaj primer, prema njegovim rečima, govori o tome koliko je važno da čovek pre svega sagleda šta je zaista vredno i da u odnosima sa drugima ne izgubi saosećanje, ljubav i razumevanje.
„Nema više ljubavi i trpljenja“
Govoreći o problemima sa kojima se ljudi danas suočavaju, jeromonah Mihailo ističe da među ljudima sve češće nedostaju ljubav, strpljenje i spremnost da se oprosti.
– Nema više ljubavi, nema trpljenja. Svako želi da opravda sebe i isteruje neku svoju pravdu. To nas vodi samo u propast.
Zbog toga sveštenici naglašavaju da odlazak u svetinju ne bi trebalo da bude samo potraga za određenim „rešenjem“, već prilika da čovek preispita sebe, svoje odnose prema drugima i svoj odnos prema veri.
Molitva majke ima posebno mesto
Kada je reč o deci i roditeljstvu, sveštenici iz Tumana posebno govore o značaju roditeljske molitve. Kako ističu, dete se u hrišćanskoj tradiciji doživljava kao veliki blagoslov, a majčina molitva ima posebno mesto.
– Svako dete je blagoslov Božji. Roditelji treba da budu uz Crkvu, da učestvuju u svetoj liturgiji, da se pričešćuju. Molitva majke mnogo znači za dete. Sveti vladika Nikolaj kaže da je majka najsličnije biće Bogu. Molitve majke dopiru do samog prestola Božjeg – ističe sveštenik iz Tumana za Mame.rs.
Sveštenici, međutim, upozoravaju da ne bi trebalo stvarati predstavu da je određena svetinja mesto u kojem postoji „lek za sve“ ili da sam dolazak u manastir automatski donosi rešenje problema.
– Ne želimo da nas ljudi pogrešno shvate, u smislu: dođite u Tumane i ovde ćete pronaći lek za sve. Ne. Lek je u svakoj crkvi, u svakom manastiru. Ljudi treba da poštuju svoje parohijske sveštenike, da odlaze u svoje hramove na bogosluženja. To je prva, osnovna i najvažnija stvar – poručuje jeromonah Mihailo.
„Ne treba vam nikakva posebna priprema“
Otac Stefan objašnjava da ljudi koji dolaze u Tumane ne moraju da prolaze kroz posebne pripreme niti da sa sobom nose nešto posebno.
– Svako ko dođe ovde ne treba da ponese ništa posebno niti da prolazi kroz ne znam kakve pripreme. Ono što treba da pronađe pre dolaska, u svom srcu i svojoj duši, jeste vera. To je presudno. Vera je jednako život, a plod svakog čuda jeste upravo vera.
Poruka sveštenika jeste da čovek u svetinju ne treba da dolazi sa očekivanjem da će dobiti „instant odgovor“ ili da će sam čin dolaska rešiti problem, već sa verom, strpljenjem i spremnošću da radi ono što je do njega.
Vera i medicina ne moraju da budu suprotstavljene
Za parove koji se bore za potomstvo, odlazak u manastir može predstavljati oblik duhovne podrške, dok savremena medicina pruža svoje mogućnosti kroz dijagnostiku i lečenje neplodnosti, uključujući i vantelesnu oplodnju.
U tom smislu, za mnoge vernike molitva nije zamena za medicinsku pomoć, već dodatni izvor snage tokom neizvesnog i često dugotrajnog puta do roditeljstva.
Sveštenici iz Tumana zato posebno ističu važnost vere, ali i odgovornosti čoveka da učini ono što može. Za njih, suština nije u traženju „tajne molitve“ ili posebnog mesta koje će preko noći promeniti život, već u tome da čovek pronađe mir, sačuva nadu i ne izgubi ljubav i saosećanje prema drugima.
Stil / Mame.rs