Kraljica Draga Mašin bila je, pre svega, jedna veoma obrazovana žena, počela je da gradi vrlo uspešnu karijeru, zaljubila se u studenta Bogdana i zamišljala je potpuno drugačiji život do momenta kada joj je stiglo pismo od oca da joj je joj pronašao muža i da mira da se uda jer je porodica bila u veoma lošem materijalnom stanju. Tada su se svi njeni snovi sružili, odrekla se ljubavi, ne sluteći da je jednog dana staviti krunu na glavu, ali i da će joj upravo ona doneti najveću nesreću i - smrt.
Deo javnosti, koji nije podržao brak sa Aleksandrom, zadržao je mišljenje o Dragi kao siromašnoj udovici koja je na nelegalan način postala kraljica.
„I kada je postala kraljica, ona je za taj deo sveta ostala Draga Mašin. Običaj da se uz njeno ime, iako je bila kraljeva žena, vezuje prezime koje je dobila po mužu iz prvog braka, zadržao se, do danas.”
Potiče iz veoma ugledne porodice
Draginja Lunjevica je rođena u Gornjem Milanovcu u bogatoj porodici Lunjevica. Njen otac Pantelija Lunjevica je bio okružni načelnik Gornjeg Milanovaca, a majka Anđelija domaćica. Deda joj je bio Nikola Milićević Lunjevica, prijatelj i pobratim Miloša Obrenovića.
Obrazovanje kao prioritet
U svojoj devetoj godini, Draga je poslata na školovanje u Beograd. Osnovnu školu je završila u Beogradu, zatim i Višu žensku školu u Beogradu. Tu je naučila više stranih jezika, među kojima ruski, francuski i nemački jezik. Za vreme boravka u Beogradu, Draga je počela da se bavi pisanjem romana i pripovedaka, prevođenjem knjiga za novac. I pored toga što je otac vodio dosta računa o njoj, kao vrlo mlada devojka je počela da zarađuje za život. Čak je objavila i nekoliko zanimljivih priča za inostrane časopise. Volela je da čita, a naročito je volela da čita Stendala.
Prva ljubav sa studentom
U Beogradu se prvi put zaljubila u studenta Bogdana Popovića, kasnije profesora i teoretičara književnosti. Bogdan je Dragu primetio prilikom jednog dolaska u Klub književnika. Nije znao skoro ništa o njoj, sem da je u završnoj godini škole. Privukla su ih slična interesovanja i začas su započeli razgovor. Bila je to prva, platonska ljubav. Često su šetali beogradskim ulicama i Kalemegdanom, razmenjivali su knjige uz duge razgovore, a Bogdan bi joj često recitovao nežne stihove.
Prvi brak sa Svetozarom Mašinom
Dragin otac, Panta biva sve lošijeg zdravlja. Njegova politička karijera je poljuljana i on gubi svoj položaj u administraciji, pa se porodica nalazi u teškoj finansijskoj situaciji. Odlučuje se da rastereti porodicu tako što će udati Dragu. Rudarski inženjer Svetozar Mašin je bio dobar poznanik njenog oca, a uz to imao je i bogato poreklo. Svetozar Mašin je bio petnaest godina stariji od Drage. Njegov otac je bio ugledni lekar i služio je na dvoru kod kneza Mihaila i kralja Milana Obrenovića. Dragin dever, a Svetozarov brat, Aleksandar Mašin je kasnije bio jedan od vodećih zaverenika u njenoj likvidaciji, a jedno vreme je bio i načelnik generalštaba srpske vojske.
Draga je imala nepunih sedamnaest godina, bila je na završnoj godini Više ženske škole. Jednog dana joj je stiglo pismo od kuće, u njemu je pisalo da je obećana i da se odmah pošto položi završni učiteljski ispit vrati kući. Ko je njen budući suprug, nije znala, znala je samo da ga ne voli. Nije htela da pristane, ali videvši stanje svoga oca i svoje porodice oprostila se od Bogdana, rekavši mu da je to brak iz koristi i da tu nema ljubavi.
Svetozar i Draga su se venčali na Veliku Gospojinu 28. avgusta 1883. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu.
Po navodu hroničara, prenosi Vikipedija, budući kralj, a tada sedmogodišnji prestolonaslednik, Aleksandar prošao je u svom fijakeru pored svatova. Kao i svako dete, obradovan što vidi mladu u venčanici, mahao joj je.
Draginom venčanju je i Bogdan prisustvovao, ali iz prikrajka, sedeći u kafani posmatrao je slavlje. Kada su mladenci izašli iz crkve, oko njih se skupila svetina da čestita. U toj velikoj gužvi našao se i jedan dečak, koji je čestitao mladencima i mladoj predao buket žutih ruža. U buketu bila je i ceduljica, ispisana njoj poznatim rukopisom:"Zar je ovako moralo biti?" Draga je ceduljicu pohranila u svom crvenom molitveniku.
Od samog početka brak je bio osuđen na propast
Bračni život para Mašin bio je pod velikim opterećenjem Svetozarevih poslovnih obaveza. Kako je često boravio na terenu i vršio terenska istraživanja, bili su primorani da se često sele. Draga je uglavnom pratila supruga gde god bi išao poslom, ali je često živela i kod svekra, čekajući da joj se muž vrati sa terena.
Neverna supruga?
Postojale su razne spekulacije da je Draga bila neverna žena, te da je to navelo Mašina da se propije i digne ruku na sebe, ali to nikada nije potvrđeno. Ono što se zna je da je u Leskovcu upoznala Jorgaća Gana Marjanovića rodom iz Šumana koji je tada bio mlad i naočit i poslanik Narodne radikalne stranke. On je već bio oženjen i imao je tri sina i tri kćeri, ali ga to nije sprečilo da započne romansu sa Dragom, kupuje joj skupe poklone, zapostavi posao i uđe u dugove kako bi isfinansirao sve njene želje. Ganetovi sinovi su se sa mukom spasili propasti zbog dugova svog oca.
Brak im je potrajao svega nepune tri godine kada je Draga ostala udovica. Njen suprug je, naime, preminuo na terenu, između manastira Gornjak i Petrovca na Mlavi, 21. maja 1886. godine. Prema lekarskom nalazu, umro je od srčane kapi[6], ali postoji više verzija njegove smrti. Po jednoj, preminuo je od epileptičnog napada, prouzrokovanog velikim količinama alkohola. Mašin je inače bolovao od epilepsije. Postoje čak i verzije da je izvršio samoubistvo iz ljubomore, pa čak i verzije o ubistvu. Sahranjen je na groblju Karaul u Petrovcu na Mlavi. Nasledila je njegovu penziju i ime. Aleksandar Mašin se toliko protivio ovome, da je kasnije optužio lično Dragu da je ubila njegovog brata.
Kako je nastavila život posle smrti supruga?
Za vreme dok je bila udovica, Draga je nastavila da se bavi prevodilaštvom i novinarstvom. Stanovala je u Svetozarevom državnom stanu u Smederevu, sve dok nije bila primorana da se iseli i vrati u Beograd. Za vreme svog boravka u Beogradu, umrla su joj oba roditelja i Draga je morala da se sada stara i o sebi i o svojim najbližima.
Zbog teškog materijalnog stanja, Draga Mašin je neuspešno pokušala da se uda za jednog francuskog inženjera.
Kako se rodila ljubav između Aleksandra i nje?
Draga se vratila u roditeljski dom, oca više nije bilo, pa je mlada udovica dodatno zarađivala prevodeći i pisanjem. Ali druge aktivnosti su joj donele mnogo više novca i slave. Već tih godina bilo je mnogo priča o njenim brojnim vezama i aferama sa novinarima, piscima i oženjenim zvaničnicima.
Postoji legenda da je Draga, kao konobarica kraljice Natalije, čak učestvovala i u vaspitanju Aleksandra Obrenovića, njenog budućeg drugog muža. Malo je verovatno da će to biti slučaj. Razlika između njih je samo 10 godina, a Draga je sa Natalijom bila bliska samo u godinama kraljičinog izgnanstva, kada je Aleksandar vratio oca u zemlju i rasterao namesnike.
Kraljeva majka i Draga Mašin nastanile su se u Bijaricu, letovalištu na jugu Francuske. Draga je mnogo naučila od svoje buduće svekrve i stekla uglađenost i pristojne manire.
Mladi kralj Aleksandar je stigao u martu 1895. godine u Bijaric. Za to vreme, Draga se starala o uređenju i održavanju kupališne plaže u Bijaricu. Ljubav Drage i Aleksandra se rodila baš na tom mestu, kada je po navodima hroničara, Draga spasila budućeg kralja da se ne udavi. U Bijaricu su počeli da se dopisuju, da se viđaju i izlaze zajedno. Kraljica Natalija se tome nije protivila jer je želela svog sina da spremi za moguću ženidbu sa nekom princezom visokog ranga. Međutim, između njih se rodila istinska ljubav, mnogo jača nego što su to Natalija i Milan mislili. Aleksandar je zamolio Nataliju da ga ostavi samog sa Dragom i da se vrati u Beograd, što je kraljica Natalija i učinila. U početku niko nije imao protiv ove ljubavi, misleći da je to samo prolazna avantura.
Cela Srbija se protivila toj ljubavi
U Beogradu se već tada znalo za ljubav Aleksandra i Drage. Draga Mašin je često pozivana na svaki važan prijem. Svi su tada hvalili njenu taktičnost, otmenost, lepotu, pamet i suzdržanost.
Čitavu Srbiju je uzbunila vest koju je saopštio kralj Aleksandar 8. jula 1900. da je isprosio ruku Drage Lunjevice-Mašin, unuke Nikole Lunjevice, borca u ratovima za oslobođenje Srbije. Patrijarhalni Beograd tada nije bio spreman da prihvati za novu kraljicu ženu koja je deset godina starija od kralja, uz to i udovica.
Naročito su se ovome oštro suprotstavili ministar policije Đorđe Genčić, koji je odmah iz policijskih arhiva izvadio dvanaest dokumenata o Draginim navodnim ljubavnicima, a iz Rusije se javila kraljica Natalija Obrenović, oštro govoreći protiv Drage da je bila bludnica i da je nerotkinja. Ženidbi se naročito suprotstavio bivši kralj Milan, koji je u znak protesta napustio Srbiju i otputovao za Bukurešt, pa za Beč, gde je naredne godine i umro.
Venčanje po svaku cenu
Kralj Aleksandar je zakazao venčanje sa Dragom Mašin za 23. jul 1900. i pozvao sve dobronamerne građana da vide za kraljicu pravu Srpkinju, označivši novu politiku da se srpski vladari žene Srpkinjama, a ne više inostranim princezama. Vlada je zbog ove kraljeve odluke podnela ostavke, a ministar inostranih poslova Andra Đorđević je otišao kod beogradskog mitropolita da ga moli da ne da blagoslov mladom kralju. Za to vreme Draga Mašin je bila predmet čaršijskih ogovaranja.
Ruski car Nikolaj II pristao je da bude kum na venčanju. Za šta? Aleksandar Obrenović je jednostavno obećao da će bliske veze Srbije sa Austrougarskom biti prekinute i da će zemlja slediti jedinstven kurs sa Ruskim carstvom. Romanovima, generalno, je bilo svejedno koga će Obrenović grliti noću.
Kralj Aleksandar se pojavio tog jutra na venčanju u vojnoj uniformi, sa epoletama i odlikovanjima, a Draga Mašin u venčanici od bele čipke sa brilijantskom dijademom na glavi.
Posle obavljenog venčanja, po izlazu iz crkve, narod je uzvikivao: „Živeo Kralj! Živela Kraljica Draga!“
Spekulacije oko datuima rođenja i sve veća mržnja prema kraljici
Špekulacije u vezi sa godinom rođenja Drage Mašin počele su još kada kralj Aleksandar Prvi Obrenović objavi veridbu sa dvorskom damom i udovicom Svetozara Mašina. Do tada je razlika u godinama između njih dvoje u dvorskim krugovima smatrana za poželjnu i normalnu. „Uostalom, za ono vreme to je bio uobičajen način sticanja ljubavnih znanja.”
Objašnjavajući i svoju odluku da se oženi Dragom, uprkos njenim godinama, Aleksandar je hvalio predanost i brigu koju je pokazivala za njegovo zdravlje, ne samo kao žena, već i kao majka.”
U „Šematizmu”, državnom kalendaru Kraljevine Srbije za 1901, navodi se da je srpska kraljica rođena 11. septembra, odnosno 23. po novom kalendaru, 1866. u Gornjem Milanovcu. Zvanično priznata razlika među između supružnika iznosila je deset godina (kralj Aleksandar rođen je 2. odnosno 14. avgusta, 1876. godine). Oni koji su se protivili braku između Drage i Aleksandra „glavne probleme” videli su u kraljičinim godinama, njenom građanskom poreklu, ali i činjenici da u prvom braku sa inžinjerom Svetozarom Mašinom nije imala dece i da je to put ka sigurnoj propasti dinastije Obrenović.
„Oni, koji su zbog ženidbe i promenjene unutrašnje i spoljne politike uklonjeni sa položaja, nastojali su da kraljici Dragi dodaju još neku godinu. U knjizi ‘Kraj jedne dinastije’ (Beograd 1906) Vladan Đorđević ističe da je Draga bila starija punih dvanaest godina. U privatnoj prepisci iz 1901, bio je manje pristojan i obziran nazivajući je ‘litrom mesa i to bajatog’.”
Interesantno je da ni Rusi nisu bili dobro obavešteni. „U izveštaju Pavla Mansurova, otpravnika poslova u Ruskom poslanstvu u Beogradu, upućenom 23. jula 1900. grofu Lambsdorfu, navodi se da gđa Mašin ima 36 godina ‘iako se službeno priznaje da ima 33’.”
Dokaz u Izvodu iz matične knjige venčanih
Pored toga, u knjigama manastira Vujna i Vraćevšnice nedostaju strane koje se odnose na rođenu i krštenu decu u 1865. i 1866. godini, što je dodatno otežalo istraživanje. Konačno, u arhivu grada Beograda, pronađen je Izvod iz matične knjige venčanih „koji uklanja sve nedoumice u pogledu datuma rođenja kraljice Drage. Dakle, Draga Mašin rođena je 11, tj. 23. septembra, 1866. godine.”
U Izvodu se navodi da je Draga Lunjevica stupila u brak sa Svetozarom Mašinom u svojoj 17. Godini, a venčanje je obavljeno u hramu Svetog Vaznesenja Gospodnjeg, u Beogradu 15. avgusta 1883. godine.
„Knjiga venčanih ovog hrama za 1883. nije sačuvana, ali izvod jeste, jer ga je Draga, postavši udovica 1886, priložila uz zahtev Upravi fondova za mesečnu dodelu porodične penzije. Sačuvan je i faksimil zahteva upućenog Upravi.”
Na poleđini dokumenta je piše: „Pisati Upravi varoši Beograda da overava kvite Gospođi Dragi S. Mašina na primanje penzije po 70,62 dinara mesečno počev od 9. maja ove godine, pa ubuduće" navodi se u arhivskom tekstu NIN-a iz 1995. godine.
Prava trudnoća ili laž?
Nije prošlo ni mesec dana od venčanja kraljevskog para, a već 25. avgusta 1900. kralj Aleksandar je saopštio da je kraljica Draga u blagoslovenom stanju i da će Srbija da dobije naslednika Obrenovića.
"Pre samog objavljivanja, Draga se nalazila u kraljevskom letnjikovcu u Smederevu, kada je stigao doktor Kole iz Pariza i saopštio joj da je u blagoslovenom stanju. Kao prvu akciju za ovu radosnu vest, kralj Aleksandar je pomilovao sve političke zatvorenike, naročito radikale i one koji su se protivili njegovoj ženidbi. Tako su tada na slobodu pušteni Nikola Pašić, Đorđe Genčić i mnogi drugi. Kralj je u čast kraljičine trudnoće priredio besplatni bal gde su se sakupili 800 gostiju. Kraljica Draga se pojavila u svečanoj ampir haljini i pozdravila sve prisutne i dobronamerne ljude koji su došli i rekla je da se radi održavanja trudnoće nalazi u kraljevskom letnjikovcu u Smederevu, da malo jede, da se malo kreće i da po ceo dan čita i piše. Draga je baš tada započela da piše svoje autobiografsko delo „Ja Draga“, koju su posle njene smrti odneli zaverenici sa sobom.
Kum Nikolaj II je u znak dobrih vesti iz Srbije kupio i poslao za Srbiju zlatnu kolevku za budućeg naslednika. U čitavoj radosti oko kraljičine trudnoće, kralj je dobio vest da je njegov otac umro u Beču. Kraljicu Dragu je pogodilo to što je želeo da bude sahranjen izvan Srbije, jer je bio ljut na nju i kralja. Kralj Aleksandar je poslao svoje izaslanike na sahranu, a u pomen svoga oca održao je molepstvije za pokoj duše u Sabornoj crkvi u Beogradu, gde se u crnini pojavila i Draga.
Međutim, sve snove o nasledniku je raspršio ugledni ruski lekar Snjegirev, koga je zajedno sa profesorom Gubarevom, po nagovoru kraljice Natalije, u Srbiju poslao Nikolaj II da potvrdi nalaze doktora Kolea. Konzilijum lekara je došao u maju 1901. u Smederevo i pregledao Dragu. Nalaz je bio da trudnoće nema, niti je ikada i bilo. Ovakva vest je zaprepastila Aleksandra, koji je od ađutanta zatražio pištolj da ubije ginekologe, jer je verovao da su oni prekinuli trudnoću.
Kao znak pažnje prema svojoj ženi, on je izdao zapovest da se 4. konjički puk kralja Milana od 23. maja zove „Konjički puk kraljice Drage." kralj se morao pomiriti sa odlukom da trudnoće nije bilo i zajedno sa Dragom se vratio u Beograd. Otada je ličnost kraljice Drage bila srozana u narodu", stajalo je u autentičnom tekstu, proglas "Srpske Novine", 25. avgust 1900. Beograd.
Poslednja kraljica
Razloga za prevrat je bilo pregršt, a ženidba kralja Aleksandra sa starijom udovicom Dragom je svakako bio jedan od najvažnijih uzroka nezadovoljstva u vojsci. Dragina lažna trudnoća i nametanje Nikodija Lunjevice za naslednika prestola dodatno su razdražili zaverenike.
U noći između 10. i 11 juna 1903. godine izvršen je atentat na kralja i kraljicu. Zaverenička akcija je počela tačno deset minuta posle ponoći. Prvo su ubili Dragu.
Kralj i kraljica su sahranjeni bez ikakvih kraljevskih počasti, ni zvona nisu lupala. Bio je to kraj dinastije Obrenović i Draga je ostala upisana kao poslednja srpska kraljica.
Pobednici su Aleksandra proglasili ludim, a Dragu palom ženom. Na presto se popeo ostareli kralj Petar iz dinastije Karađorđević.