POUČNO

ZATVARAMO OČI NA DOBRE NAMERE, GAZIMO PO TUĐEM TRUDU I POMOĆI, PA DOKLE? Ova priča ima odgovor koji treba da ZAPAMTITE!

Pitanje koje, čini se, vuče korene od kada i sam čovek egzistira, jeste zašto ljudi zlom odgovaraju na dobro.

Lifestyle
Autor:
ZATVARAMO OČI NA DOBRE NAMERE, GAZIMO PO TUĐEM TRUDU I POMOĆI, PA DOKLE? Ova priča ima odgovor koji treba da ZAPAMTITE!
Foto: Shutterstock

Dešava se svima. Ljudi samo zatvore oči na dobre namere. Proklinju svaki iskren trud koji činimo kako bi nekome pomogli. Zašto se to dešava? Ova mudra priča ima odgovor.

Nekada davno, mlada devojka u suzama, zakucala je na vrata starog mudraca , i ispričala mu svoju priču.

"Ne znam kako da nastavim sa svojim životom…" – drhtavim glasom je rekla. Celog života sam tretirala ljude onako kao bih volela da oni tretiraju mene. Bila sam iskrena, otvorila sam im svoje srce, svakog pozvala unutra…Kada god sam mogla, pokušala sam činiti dobro svima, nisam očekivala ništa zauzvart, pomagala sam sa svim što sam imala. Svi su me izrugivali. Povredili su me do kosti…vređali me, nipodaštavali, lagali...jednostavno sam umorna…Molim te, reci mi…šta mogu da učinim?”

Mudrac je strpljivo slušao, i dao joj savet :

"Skini svu svoju odeću i prošetaj ulicom potpuno gola" – mirno je rekao mudrac.

"Oprosti, ali nisam toliko nisko pala…Verovatno ste ljuti ili se šalite! Ako to uradim, mogu očekivati svašta..Svi će mi se smejati, to će biti Božji sud…", rekla je devojka.

Mudrac je odjednom ustao, otvorio vrata i stavio ogledalo na sto.

"Sramota te je da se prošetaš gola, ali iz nekog razloga nije te sramota da ogoliš svoju dušu pred celim svetom. Držiš je otvorenu kao ova vrata. Puštaš svakoga da uđe. Tvoja duša je ogledalo, zato možemo videti našu refleksiju u drugim ljudima. Njihove duše su zle, baš kao i ružna slika koju vide kada pogledaju tvoju čistu dušu. Oni nemaju ni snage ni hrabrosti da priznaju da si bolja od njih, i oni su ti koji bi se trebali promeniti", reče starac.

"Šta bih trebala da učinim? Kako mogu promeniti ovu situaciju u kojoj se nalazim, kada ništa, u suštini, ne zavisi od mene ?" – upitala je devojka.

"Pođi sa mnom, imam nešto da ti pokažem…Pogledaj, ovo je moja bašta. Zalivao sam je i brinuo o ovom predivnom cveću godinama. Da budem iskren, nikada nisam svedočio cvetanju pupoljka. Sve što vidim su ovi predivni cvetovi, i njihova očaravajuća lepota i miris."

"Drago dete, uči od prirode. Pogledaj ovo prelepo cveće i učini šta ono čini – pažljivo otvaraj srce drugima, tako da niko i ne primeti.Otvori svoju dušu dobrim ljudima. Odmakni se od onih koji čupaju tvoje latice, bacaju na zemlju i gaze ih. Trava ti nije čak ni do kolena, tako da nemoj pokušavati da im pomogneš. Sve što će ikada videti u tebi su refleksije, koje ne mogu podneti."

(Stil.kurir.rs)

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs